Na današnji dan 4. lipnja 1984. Bruce Springsteen je objavio album “Born In The USA”. I postao Boss!
Kao i nekad spreman sam i danas uči u duel sa svakim tko ga drži tek američkom seljačinom s beskrajnim nizom pjesama o curama i autima.
«Najznačajnija figura rocka koja se pojavila u sedamdesetima, Bruce Springsteen, pozajmiti će iz svih najboljih izvora rocka, folka i rhythm and bluesa te stvoriti stil koji je postao prepoznatljivo njegov – i mnogo imitiran.» Spomenuti citat jedna je od mnogih enciklopedijskih i «priručničkih» definicija Springsteenovog uspjeha, naizgled školski pojednostavljena no ipak posve blizu istini. Tajna tako dugog Springsteenovog trajanja i aktualnosti leži u dubokom vjerovanju da se na Berryjevom, Orbisonovom, Dylanovom i Guthriejevom naslijeđu te na učenju Hanka Williamsa ili Buddyja Hollyja – dakle na iskustvima rock-tradicionalizma – može izgraditi vlastiti glazbeni iskaz. I to kakav.
Imao sam sreću i Springsteena ulovio na svim bitnim europskim turnejama od konca osamdesetih naovamo. I to kakvima… Istina, na budimpeštanskom NEP-u za koncerta tokom kojeg je lijevalo kao iz tuša, od upale pluća je Dražena Vrdoljaka i mene spasila samo pljoska s whiskeyem iz duty freeja dok su mnogi kasniji koncerti bili iskustvo nalik trosatnom guranju u krušnoj peći. No, spomenuti koncerti ali i mnogi drugi – pa bila riječ o mahnitom nastupu s E-Street bandom ili intimističkoj “unplugged” turneji za promocije albuma Ghost Of Tom Joad – Springsteena su predstavili kao izvođača koji na sceni ne razmišlja o ručnoj. U pravom smislu riječi «working class hero» Springsteen je naime uvijek duboko vjerovao da publici valja dati vrijednost za uloženi novac. Štoviše, držao je da se tek s poštenim svirkama – a za njega su to najčešće bili bespoštedne trosatni nastupi – može uvjerljivo stariti. Zajedno s publikom.
Živi sam dokaz da je bio u pravu.
Kao i mnoge druge na prepad me najprije osvojio Born To Run. Ako je albumom prvijencem navijestio raskošni skladateljski i pjevački talent, drugim albumom pokazao da je E-Street Band spreman i za najveće glazbene podvige, treći diskografski projekt Born To Run – kao jedno od izvanvremenih diskografskih općih mjesta diskografije rocka – prvi je zaokružen projekt Springsteena i E-Street Banda. Album je Springsteena te 1975. pretvorio u zvijezdu rock and rolla i – u istome tjednu – doveo na naslovnice Timea i Newsweeka. Sadržaj albuma bio je međutim mnogo važniji od njegovog komercijalnog uspjeha. Trolist udarnih skladbi Born To Run, Jungleland i Thunder Road, dao je iznimne tekstove s gotovo fizički opipljivim likovima kao «svjedocima» Springsteenove uvjerljive glazbene priče o odrastanju u post-Eisenhowerovskoj Americi te energetsku svirku uz spectorovsku raskošnu produkciju. Clarence Clemons je zacijelo bio odgovoran za povratak saksofona u modu dok je Springsteenova fotografija s Telecasterom na ovitku albuma učinila više za promociju tog Fenderovog modela nego li sve reklamne kampanje.
Born To Run je Springsteena promovirao u jednog od najznačajnijih američkih singer-songwritera. Ili, bolje je kazati, predstavio ga kao jednoga od najvećih «naratora» rocka kojemu su se – osim Dylana – približili možda samo Townes Van Zandt, Steve Earle i u devedesetima Ryan Adams. U jednome interviewu kojega je dao u vrijeme albuma Born In The USA, Bruce je kazao: «uvijek sam želio stvoriti cjelovito djelo, albume koji će imati zajedničku priču”. A ona se nastavila do danas.
