Na današnji dan 10. kolovoza 1968. godine Cream su albumom „Wheels Of Fire“ došli na vrh američke rang liste.
Treći albumu album Creama sniman je na sessionima u lipnju i srpnju 1968. Dvostruki album je bio taman mjera za nove verzije skladbi sa produženim improvizacijama i solima ali je pokazao da je i u studiju bend koračao dalje od bluesa prema prog-rocku. Doduše na albumu su se našla dva stara blues standarda: „Sittin’ On The Top Of The World“ Howlin’ Wolfa te „Born Under A Bad Sign“ Alberta Kinga no u produženim verzijama s očekivanim solima.
No album – onaj njegov studijski dio – proslavila je „White Room“, do danas prepoznata kao jedan od udarnih hitova Creama, te „Politician“ kao kolektivan rad trojke. Drugi vinil je pak donio tri koncertne snimke iz Winterland Ballrooma i jednu iz (nezaobilaznog) Fillmorea te „Crossroads“ s čudesnim Claptonovim solom koji u trenu postaje omiljen i vraški utjecajan među gitaristima.
Petomjesečna američka turneja bila je nažalost početak kraja Creama jer je svojim ubitačnim rasporedom naglasila razmimoilaženja i svađe Bakera i Taylora dok je Claptona bio sve nezadovoljniji tražeći opet neke nove glazbene izazove. Jer, kako je sam to kazao, otkrivši grupe poput The Banda činilo mu se da je sve što radi s Creamom – prevara. Ova je izjava zacijelo bila potaknuta i kritikom Jona Landaua u Rolling Stone magazinu u kojoj je Claptona nazvao „majstorom blues klišeja“. Uostalom, kako je to u jednom intervjuu kazao Ginger – posljednja godina djelovanja Creama bila je agonija. No, „Wheels Of Fire“ i danas plijeni pažnju kao u vrijeme izvornog objavljivanja.
