Na današnji dan 22. ožujka 1965. Bob Dylan je objavio peti studijski album „Bringing It All Back Home“. Bio je to njegov prvi album koji je došao na američki Top 10 a njegov singl „Subterranian Homesick Blues“ pak prvi na Top 40i singlica.
„Bringing It All Back Home“ (gotovo u cijelosti je napisan u znamenitom „Chelsea“ hotelu gdje se Dylan preselio koncem 1964. ) označio je prvi Dylanov rockerski diskografski iskorak. Zbog uzbune koju je izazvao na folk sceni bio je to i prvi od velikih Dylanovih „projekata“ kojima je – baš kao i „kasapljenjem“ do neprepoznatljivosti starih hitova tijekom nastupa na koncertima i danas aktualne „Never Ending Tour“ – sustavno radio na demontiranju vlastitog mita.
Snimivši album u samo dva dana uz podršku pratećeg rock-banda – jer album je dijelom sniman akustičnim, a dijelom pak električnim glazbalima – Dylan je, rekoh, utemeljio posve novi i pokazalo se iznimno utjecajni hibrid. Akustičarska (druga) strana albuma bila je simboličan oproštaj s folk prošlošću a njeno električno naličje s rock bandom studijskih glazbenika, shvaćeno je kao najava izgledne budućnosti. S Dylanom su u studio ušli John Sebastian (uskoro lider Loovin’ Spoonfula), bubnjar Bobby Gregg, basisti Joseph Macho Jr i William E.Lee, gitaristi Bruce Langhorne, Kenny Rankin i Al Gorgoni te klavirist Paul Griffin. Ne samo zbog Dylanovog uključivanja u struju već prvenstveno zbog kvalitete skladbi koje su, kako je to jednom plastično opisao kritičar Andy Gill, bile nalik „nadrealnom ogledalu s iskrivljenom slikom američke povijesti i njenog suvremenog života“, album je jedna od prijelomnih točaka u Dylanovoj diskografiji.
Doduše album je šokirao folk-krugove već načete nastupom na Newportu te bio shvaćen kao izdaja, ali je Dylanu doslovno preko noći nakon objavljivanja singla „Subterranean Homesic Blues“ donio neočekivanu podršku znatno šire rokerske publike. Naravno, uspjehu albuma su doprinijeli i Byrds snimajući jedan od njegovih udarnih brojeva – temu „Mr. Tambourine Man“. Album je u Americi došao na Top 10 a u Engleskoj na sam vrh rang lista. Zacijelo i zbog Dylanove turneje (zorno ju je prikazao kasniji Pennabakerov rokumentarac „Don’t Look Back“) koja je, zajedno s albumom, Dylana u Velikoj Britaniji stavila na pijedestal najutjecajnijih autora rocka.
„Bringin’ It All Back Home“ je već u vrijeme objavljivanja dobio blještavu aureolu. Konačno „Maggie’s Farm“ i danas je na Dylanovom koncertnom meniju, a vizu za vječnost i opetovanim slušanjima zavrjeđuju i „Love Minus Zero – No Limit“ , „It’ Alright Ma (I’m Only Bleeding)“ ili “It’as All Over Now Baby Blue“.
