Uvodni broj „U tvojim rukama“ raskošnim „baroknim“ aranžmanom koji izuzetno dobro liježe uz Miin glas podsjetnik je na rješenja Georgea Martina te pravi dokazni materijal autorske i izvođačke geneze. Točnije odrastanja na sceni Mie Dimšić.
„Društvena pravila“ – kao up tempo tema u kojoj je koautor i Vlatko Stefanovski – simpatičan je i vraški radiofoničan naklon prema pop-rocku osamdesetih s upečatljivim brzoprstim gitarskim solom te diskretno u instrumentalnom pasažu začinjen i mrvom etnoa. A onda opet klavir i gudači u uvodu laganice „Sto puta ne“; skladbe koja se lijeno valja u atmosferskoj produkciji i slojevitom aranžmanu (kojem čvrstu no gipku kralježnicu osigurava bubanj) i već prepoznatljivom autorskom Miinom rukopisu. Nova nježna balada „Stranac kojeg znam“ s gitarom, „triphopastim“ ritmom i klavirom kojima sfumatoznu auru daju gudači rasni je komad indiem nadahnutog popa kao i „Sunce moje“ – koji brodi istim tragom – no uz zanimljiv trunak etnoa kao dodatni začin refrenu.
„Neki novi ljudi“ ima osobine klasičnog šlagera iz „bolje prošlosti“, što će reći zvonki vokal omotan odličnim aranžmanom s naglaskom na klaviru i gudačima uz refren koji iz prve ulazi u uho. Dakako uz rast teme pri kraju broja. „Uzalud ti sve“ je pak žovijalan broj s ubojitim refrenom te plesnim nabojem uz klavijature koje gugutavim minimalizmom (i opet začinom etnoa na koji će sigurno kliknuti domaća pop publika) podsjećaju na rane osamdesete.
„Bejbe“ vraća u prvi plan gitaru kao tipičan kantautorski broj baš kao i već znana eurosongovska „Netko drugi“. „Nova godina“ stilski je iskorak prema onom „klasičnom“ (čitaj: izvanvremenom) pop-rocku s refrenom koji zove na zborno pjevanje a za njom, očekivano, slijede ritmički bogata no smirujuća „Ništa ili sve“ s veoma dobrim gitarskim (akustičnim) akcntima (koja su latino podrijetla) i duet s Nenom Belanom „Ajmo u đir“ – tema u kojoj srastaju doowop (na tragu starih Đavola) i mediteranski pop šezdesetih. „Ti i ja“ – otvorena i začinjena gitarskim twangom – novi je komad stilizacija pop rocka s melodioznim refrenom a zaključna „Sunce moje“ akustičarski biser.
Album ostvaren sa stalnim suradnicima Damirom Bačićem i Vjekoslavom Dimterom i aranžerima Ivanom Pešutom, Antom Gelom i Bojanom Shallamon Shallom odličan je komad radiofoničnog popa i – napominjem – čvrsti dokaz autorske i izvođačke zrelosti negdašnjeg „curetka s gitarom“.
