Prije dva dana, 9. lipnja, preminuo je Sly Stone, utemeljitelj i lider Sly & The Family Stone.
Korijeni grupe bili su u The Stoners koje je 1966. osnovao negdašnji disc jockey i producent Sly Stone – pravim imenom Sylvester Stewart – zajedno sa svojom braćom, sestrom i rođakom. Sly je prethodno pod različitim imenima, poput Sly Stone, Stewart Brothers, Sylvester Stewart i Sly Stewart, snimio niz nezapaženih singlova. Album »A Whole New Thing«, koji su Sly & The Family Stone objavili 1967., a posebice sljedeći »Dance To The Music« iz 1968., bili su drukčiji od svega ranije snimljenoga. Prigrlivši ne samo image Jimija Hendrixa već i njegove eksperimente, Sly Stone objedinio je hipijevske ideje, narkotička iskustva, acid rock, psihodeliju i soul, postigavši izrazito utjecajan zvuk i utemeljivši novi crossover iskaz. Štoviše, razvili su i poseban gitarski zvuk uz obilna korištenja wah-wah efekta, ali i funk bas-figuru s revolucionarnom novom tehnikom sviranja koju je usavršio basist Larry Graham.
Album »Stand!« iz 1969. uslijedio je nakon prvoga ozbiljnog uzleta na rang-liste dvostrukim pilot-singlom »Everyday People«/«Sing A Simple Song«, koji je zasjeo na prvo mjesto i pop i R&B rang-liste. Album je donio poticajne rock/funk fuzije i politizirane tekstove. Skladbe »I Want To Take You Higher« – koju je grupa predstavila u furioznoj izvedbi i na Woodstocku – »Somebody’s Watching You«, »Sex Machine« – iznimni trinaestominutni instrumental s dominirajućim gitarskim efektima Freddieja Stonea – »Stand!« i »Don’t Call Me Nigger, Whitey« – čiji je repetitivni minimalistički tekst uz wah-wah fraziranja Freddieja Stonea jedan od najefektnijih i najkonciznijih komentara na tadašnju rasnu stvarnost Amerike – osigurao je albumu atribute remek djela.
»There’s A Riot Going On« iz 1971. donio je nastavak glazbenih ideja s prethodnika, no uz bitno promijenjenu atmosferu albuma. Ako je, unatoč oporim tonovima poput »Don’t Call Me Nigger, Whitey« i »Standom!«, dominiralo optimističko raspoloženje, »There’s A Riot Going On« imao je mahom mračno raspoloženje slojevitog funka. Bio je to odraz narkotičke paranoje, ali i zrcalna slika razočaranja post-hipijevske Amerike. Nakon objavljivanja albuma Sly & The Family Stone gube publiku, imaju problema s radikalnim crnačkim grupama koje im zamjeraju »pacifizam«, ali i često bivaju uhićeni zbog posjedovanja narkotika, pa sljedeći album »Fresh« objavljuju tek 1973. Album je nastavio lagani »sporogoreći« funk album prethodnika i dalje uz politizirane i kritičke tekstove, ali i iznimno uspjeli balans funka i rocka, pop melodija i ekscentričnih dodataka po kojima je Sly Stone bio poznat.
Novom albumu »Small Talk« iz 1974. predhodio je posljednji hit singl – pop-funk tema »If You Want Me To Stay«. Album je, kao i prethodnik, snimljen s novim basistom – Rusee Allenom, no nakon odlaska Erricoa i pridošlog Andyja Newmarka, zamijenio je novi bubnjar Bill Lordan. Materijal albuma bio je, pak, smireniji i introspektivan, i premda ne tako uspješan kao projekti s početka desetljeća, na zavidnoj razini. Ubrzo nakon objavljivanja albuma, grupa se razišla, a Sly Stone snima blijedi »High On You«. Godinu kasnije, nakon ponovnog okupljanja, Sly & The Family Stone pokušavaju povratak s »Heard Ya Missed Me, We’ll I’m Back«, no album – kao ni sljedeći »Back On The Right Track« (1979.) – nije imao uspjeha. Sly Stone ponovno se oglasio samostalnim albumom »Ain’t But The Way« iz 1983., no on je doživio sudbinu nezapaženih prethodnika. Sly se nikad više nije uspio vratiti na scenu radom koji bi se mogao ogledati s albumima iz kasnih šezdeseteih i sedamdesetih.
