Onako napamet, a s uporištem u lokalnim jelovnicima, reklo bi se da su otočani i primorci, a posebice nezaobilazne klape, opjevali svaku školjku iz Jadranskog mora. I kamenice, mušule, dagnje i zamamne prstace… i volke, brbavice, kućice, nanare, jakobove kapice i petrova uha. Ako ne računamo riječke Uragane i njihovu „Školjku“, bogme nisu. S angloameričkom ili irskom glazbenom scenom, stvari stoje drugačije. Jedan od najpoznatijih irskih „tradicionala“ – pače, riječ je o neslužbenoj himni Dublina – kojeg su proslavili The Dubliners, Sinéad O’Connor, ali i Pete Seeger, Peggy Lee i mnogi drugi, pjeva o Molly Malone, irskoj mitskoj sirotici koja je na svom pokretnom štandu prodavala svježe, još žive, rakove i dagnje. Nesretna Molly Malone koja je u pjesmi umrla mlada, dobila je u Dublinu i svoj spomenik, no onaj glazbeni podignut joj jemnogo godina ranije jednom od emocijama natopljenih balada punih irskog spleena.
O istim pučkim – pa i sirotinjskim – namirnicama, dakle dagnjama i rakovima kojih je mnogo na obalama Irske i Velike Britanije za oseke, pjevali su i rock-folk progresivci Jethro Tull u svojoj „Up The ‘Pool“ na albumu „Living In the Past“. Američka pjevačica i glumica Lena Horne bila je pak jedna od mnogih koja je snimila skladbu „Honey In The Honeycomb“ s idiličnim viđenjem svijeta u kojem su breskve pune nektara, svaka čaša napunjena šampanjcem, a sočne školjke, eto, leže na svakoj plaži. I gangsta-reper Notorious B.I.G. spominje dagnje u „My Downfall“. Dakako, na svoj osebujan način primjeren žanru punom psovki, tvrdeći da „bitches from Bruxelles“ jedu „clams or mussels“. Reperova rima nije bez veze jer Belgijanci obožavaju školjke, posebice kamenice i dagnje. Ove potonje, sljubljene s još jednim domaćim „izumom“ – prženim krumpirićima – pretvorili su gotovo pa u globalni brzogriz. Baš kao Belgijanci, ni Francuzi i Nizozemci ne mogu odoljeti krumpirićima i dagnjama spremljenim na buzaru.
Mosselen met friet ili moules-frites imaju, doduše, stotinu varijacija. Belgijancima je tako posebno mila buzara (u kojoj je neizbježno bijelo vino) začinjena aromatičnim biljem (a istu kombinaciju, uzgred, vole i Francuzi koristeći provansalsko začinsko bilje: timijan, origano,bosiljak, ružmarin…) te povrćem koje može biti i pirjano na maslacu. Nizozemci pak dagnje znaju često popeći u pećnici. Dagnje se najprije na vatri otvore, a onda se polovica školjke s mesom začini maslacem, krušnim mrvicama, jajem i začinskim biljem te zapeče u pećnici. Francuzi imaju i svoj vlastiti specijalitet Éclade des Moules, odnosno dagnje koje se otvaraju na vatri (prekriju se suhim borovim iglicama koje daju osebujan okus po dimu), a onda zajedno s ljušturom služe na podlozi od špinata koji je pirjan s češnjakom na maslacu i maslinovom ulju. Dagnje koje se samo bace na vreli lim ili gradele dok se ne otvore, a onda jedu s kruhom, zacijelo su najjednostavniji i najbrži – a valjda i najstariji – način pripreme školjki te rasprostranjen u svim uzmorskim i otočnim predjelima.
Godley & Creme, dvojac iz 10cc koji je nakon razlaza grupe krenuo sa samostalnom karijerom, duhovito je 1981. opjevao „epsku glad“ u sjajnoj „Snack Attack“. Opisujući apstinencijsku krizu vječno gladnog izjelice, spomenuli su i špagete sa školjkama. Ova globalno prihvaćena kombinacija sea-fooda posebno je popularna – a gdje bi drugdje? – u Italiji. Bilo da se koriste samo dagnje ili pak pomiješane s drugim školjkama (brbavicama, kućicama, mušulama…), rade se na bijelu ili crvenu buzaru, a u topli se umak dodaju prethodno skuhani špageti ili neko drugo od bezbrojnih vrsta talijanske svježe ili sušene tjestenine. U oba slučaja školjke se stave u posudu pa drže na vatri dok se ne otvore (dio mora kojeg ispuste može se izvaditi da ne bi bile preslane) pa im se doda maslinovo ulje, češnjak, peršin, začinsko bilje (malo ružmarina je obavezno) i bijelo vino. Svi se sastojci mogu dodati i na „hladno“, zajedno sa školjkama. Kad se pak buzara radi na crveno, dodaje se i pire od rajčice, svježe rajčice kad im je sezona ili pak već gotova šalša. Školjkama i toplom umaku potom se doda kuhana i ocijeđena tjestenina – i jelo je gotovo.
I Španjolci dagnje spremaju na sličan način, no umjesto češnjaka često koriste i luk (još je bolji poriluk). Tigres su pak kroketi od očišćenog mesa dagnji prelivenog bešamel umakom i krušnim mrvicama te zapečenog u pećnici.
Naravno, spomenuta jela od dagnji samo su vršak golemog ledenog brijega jer dagnje, a i druge školjke, prisutne su u mnogim nacionalnim kuhinjama te združene s lokalnom gastro tradicijom, načinima pripreme i uobičajenim začinima i namirnicama. 
No dagnje su savršene i kad su dimljene, kako to radi kaštelanska Pušnica Bek. Naime, dimljene dagnje će oplemeniti svako riblje jelo. Možete ih konzumirati uz samo malo maslinova ulja kad postaju savršeni „primo pjato“ ili pak uz salate. Ništa manje slasne nisu ni kad se, na kraju kuhanja, dodaju u rižoto od školjki ili kozica, kad se pri kraju dodaju ribljoj popari ili gregadi, kad se pomiješaju s bosiljkom, sušenim rajčicama, maslinovim uljem i češnjakom u vrhunski namaz… Zapravo, samo je mašta kuhara granica za primjenu dimljenih dagnji.
Ako i nema baš mnogo domaćih pjesama o njima, školjke na našim otocima i uz more slave se – kuhanjem.
Dalmatinska ili uzmorska i otočka gastronomija najviše je utjecaja, naravno, pobrala iz Italije. Posebice kad je riječ o buzarama. Recimo, bijela buzara kojoj se dodaju i krušne mrvice podrijetlom je iz Trsta, a ona na crveno vjerojatno ima napuljske ili đenoveške korijene. Dagnje su, naravno, najzahvalnije od svih školjki. Ne samo stoga što su jeftine i lako dostupne i na kontinentalnim tržnicama, već i stoga što se – svježe ili dimljene – mogu spremati na brojne načine. Čak i kao fritaje, u kombinacijama sa svim vrstama povrća; na ražnjiću, kuhane i umočene u svježe mljeveni rogač, pohane ili pržene. Kućice ili vongole ne traže mnogo više pažnje, no budući da žive u pijesku, prije pripreme valja ih dobro isprati pod mlazom tekuće vode kako bi se iščistile. Najbolje su na bijelu buzaru, odnosno kao idealan par u bijelom rižotu. Posebno ako im se „preko svega“ doda pokoja dimljena dagnja koja će podignuti jelo na višu razinu.
