Dugovječna karijera Genesisa ima dvije posve različite faze. Karijeru su započeli predvođeni još koncem šezdesetih, a album prvijenac „From Genesis To Revelation“ objavljuju u ožujku 1969. no prvi značajniji uspjeh imaju njegovim nasljednikom „Trespass“ iz 1970. objavljenim na netom pokrenutoj etiketi Charisma. Genesis su, eksperimentirajući s formom skladbe nastojali objediniti dramatski vokal Petera Gabriela, bogate aranžmane s podugačkim instrumentalima s klavijaturama Tonyja Banksa uz utjecaje britanskog folka i psihodelične ili nadrealne tekstove. Ogledna skladba albuma bila je devetominutna „The Knife“. Prije odlaska na turneju kojom su promovirali album, u grupu su došli novi bubnjar Phil Collins (zamijenivši Johna Mayhewa) i gitarist Steve Hackett (kao zamjena za Anthonyja Phillipsda) definirajući tako – uz basistu Mikea Rutheforda i klavijatursitu Tonyja Banksa – „klasičnu“ postavu prve etape. Sama turneja bila je presudna za promociju grupe. Karizmatski Gabriel, teatarski koncertni nastupi te kompleksne skladbe koje su Genesis s lakoćom svirali i na koncertima, zaslužni su za golemu podršku publike u Britaniji te kultno sljedbeništvo u Sjedinjenim Državama.
Sljedeći albumi „Nursery Cryme“ (objavljen 12. studenog 1971.) i godinu kasniji „Foxtrot“ donijeli su daljnje razrade glazbenih smjernica zacrtane „Trespassom“ te sve veći komercijalni uspjeh. Ključni broj albuma i pravi zgoditak novih Genesisa bila je desetominutna skladba „Musical Box“ s Gabrielovim tekstom nadahnutim viktorijanskom bajkom. Postala je nezaobilazni koncertni standard s Gabrielom koji je na pozornicu dolazio noseći masku lisice i starca – usuglašene s tekstom i dramaturgijom broja. Posebno upečatljive bile su dionice u kojima je Banks svirao akustičnu „dvanaesticu“, Rutheford električnu Rickenbakerovu gitaru također s 12 žica. Hackett je tijekom cijelog broja pak svirao električnu gitaru. Među najbolje trenutke albuma – i to na njegovoj boljoj A strani – bila je i slično zamišljena „The Return Of The Giant Hogweed“. Debut Phila Collinsa kao pjevača sličnog vokala kao Gabriel dogodio se pak u skladbi Hacketta i Collinsa „For Absent Friends“.
„Foxtrot“ objavljen 15. rujna 1972. a snimljen u pauzama tijekom promotivne turneje „Nursery Crimea“, donio je srastanje svih odlika prethodnika u čvrstu cjelinu. Bilo je to očito već u prvoj skladbi „Watcher Of The Sky“ s upečatljivim uvodom Banksovog melotrona te Collionsovim zanimljivim ritmom nadahnutim albumom Yesa – ali i u „Get ‘Em Out On Friday“ – u kojoj su Genesis predstavljeni kao vrhunski prog rock band sklon eksperimentiranju. Primjerice u „Time Table“ osebujan zvuk je dobiven sviranjem trzalicom po žicama klavira. Na albumu je Gabriel nastavio pjevati promijenjenim glasovima koji su se odnosili na različite likove u tekstu (u „Get ‘Em Out In Friday“ bila su primjerice četiri lika zahtijevajući različite Gabrielove „uloge“) u skladbi „”Can-Utility And The Coastliners“ Banks je uveo unisonu svirku orgulja i melotrona (kao utjecaj Procol Haruma) no prava senzacija stigla je na B strani albuma. Otvorila ju je Hackettova gitarska minijatura „Horizonts“ nakon koje je slijedila 22-minutna „Supper’s Ready“. Bila je to tipična suita prog / art rocka sa sedam stavaka. Kritike su u vrijeme objavljivanja bile podijeljene u rasponu od osrednjih ocjena do tituliranja albuma remek djelom prog rocka.
O komercijalnom uspjehu Genesisa i uspjelim turnejama svjedočio je 1973. koncetni „Genesis Live“ no nakon njega slijedi novi studijski zgoditak: „Selling Englan By The Pounds“. Bio je to za mnoge veliki finale Genesisa s Peterom Gabrielom. Konceptualni album objavljen 5.listopada 1973. bio je zamišljen i odrađen kao zbirka raskošnih kompleksnih melodija i tekstova nadahnutih T. S. Eliotom sa brojevima koji su se poput suite nastavljale jedna na drugu. Album je dao „I Know What I Like (In Your Wardrobe)“ – s jednom od najboljih Gabrielovih izvedbi i Hackettovim jednostavnim riffom „izbrušenim“ na koncertima – te epsku „The Battle Of Epping Forest“.
Album je zamišljen i kao odgovor lokalnim fanovima na tvrdnju da su se „prodali Amerikancima“ pa je stoga u njega vješto uključen i niz elemenata britanskog folka i tekstovi zamišljeni kao niz tipičnih engleskih kratkih priča i bajki. „The Battle Of Epping Forest“ – u kojoj su u naslovu skladbe prepoznati i utjecaji Tolkeina – Gabriela je nadahnula novinskom pričom o sukobima dvaju bandi Istočnog Londona. Skladba je otvorena marševskom (ratničkom) minijaturom kojoj kolorit daju flauta i melotron nakon koje slijede brže (rockerski agresivnije) i folkom začinjene gotovo pop dionice s akustičnim gitarama ali i umetci sintova poput fanfara na tragu ELP ili jazzy-fusion orgulja u formi tipične prog rock suite. Desetominutna „The Cinema Show“ snena je skladba u „cinemascoopu“ s pozadinskim vokalima no uz promjene ritma i aranžmana u stavcima i instrumentalnim dionicama kao i „Dancing With the Moonlit Knight“ za koju je na koncertima Gabriel domislio novi image u odori britanskog bojovnika s kacigom i štitom. Kao suprotnost epskim brojevima bila je pak nježna (gotovo beatlesovska s „Bijelog albuma“) laganica „More Fool Me“ s akustičnim gitarama i višeglasjima te ponovo sa glavnim vokalom Phila Collinsa.
Dvostruki konceptualni album „The Lamb Lies Down On Broadway“ objavljen je 22. studenog 1974. Album je trebao biti kruna dotadašnje karijere ali i odgovor kritičarima da slijede utabanu trasu bandova poput Yes. No dočekale su ga posve oprečne reakcije publike i kontroverzne kritike. Jedni su ga držali promašajem, a drugi, pak, iznimnim Gabrielovim autorskim projektom. Album je, naime, bio predložak za turneju zamišljenu kao teatarska glazbeno/scenska produkcija s Gabrielom koji u ulozi glavnog lika portorikanskog mladca Raela doživljava metamorfoze na svom duhovnom putu samospoznaje u nadrealnom okruženju Broadwaya i Manhattana. Odrađen je kao kolekcija melodioznih (gotovo pop) brojeva povezanih kraćim instrumentalnim mahom improvizirajućim dionicama uz naslanjanja u tekstu i glazbi na ranije radove banda.
Posljednji Gabrielov album s grupom, premda izrazito slojevit, zahtjevan i konceptualan, dao je iznimne skladbe poput „Carpet Crawlers“, „In The Cage“, „Lilywhite Lilith“, „Fly On The Windshield“, zanimljivu minijaturu „The Grand Parade Of Lifeless Packaging“ s Enovim sintom, „Back in N.Y.C.“… Štoviše „Lamb Lies Down In Broadway“ sjajno je ostario i danas zvuči bolje nego ikada!
Nakon Gabrielovog odlaska 1975., Genesis godinu kasnije objavljuju „Trick Of The Tail“ na kojemu ulogu frontmana preuzima Phil Collins čiji je vokal – u standardima koje izvode na koncertima – gotovo navlas isti kao Gabrielov. „Wind And Wuthering“ iz 1977., kao i prethodnik, temelji se na kombinaciji progresivnog rocka i AOR/pop stilizacija, a iste godine izlazi i koncertni „Seconds Out“. Sljedeći album »… And Then There Were Three« iz 1978. Genesis snimaju bez Stevea Hacketta, koji također napušta grupu posvećujući se samostalnoj karijeri. Preostala trojka posve se odmakla od svojih negdašnjih korijena u korist pop stilizacija kojima je zaštitni znak bio hit singl „Follow You Follow M“. „Duke“ iz 1980. vratio je ipak dio stare publike kao fuzija slojevitog AOR rocka, pop melodija i easy listening aranžmana.
