DOOM TEMPLE
Moonrock Chronicles
PDV Records
****
Da parafraziram znanu Titovu izreku – rock scena koja ima ovako potentne mlade bandove ne mora se brinuti za budućnost. Jer EP Doom Templea „Moonock Chronicles“ – kao jedan od izdanaka Festivala Buke kao platforme s koje se može doskočiti do publike – još jedan je bjelodan dokaz ispravnosti stare teze (koja je bila potvrđena i u ranim šezdesetima britanskim posezanjima za standardima rhythm and bluesa i bluesa, u vrijeme punka a onda i grungea) da je svaki potentni „novi val“ sazdan i od stare vode. U slučaju Doom Templea onog „sudbinski“ mračnog sfumata ranih Black Sabbatha, noisea, metal hard corea na tragu Superjoint Rituala i bliskih im žanrovskih srodnika te mukle no moćne tutnjave Soungardena kao trajno prisutnih nagnuća scene sludge metala.
Uvodna „Gasoline“ tipičan je primjer iz žanrovske niše u kojoj se Doom Temple tako dobro snalaze pa čak u uvodu broja i svojevrsni zgodno zamišljen hommage onom znanom početku nastupnog albuma Sabbatha kojem je u nastavku dodan moćni zid „buke“ i gnjevno režeći vokal. „Greenout“ pak otvara gitara ogrnuta i s malo metalne psihodelije nakon koje slijedi pravi zvučni udar dok mistični sabbathovski „Moonrock“ u uvodu poseže za mračnim „sudbinskim“ koloritom. Dakako uz rasplet teme u moćnoj lijeno kotrljajućoj grmljavini koja u zaključnoj etapi dvadesetominutne teme postaje prava zvučna tapiserija kakofoničnog noisea kakvog se ne bi posramili ni ključni avant-krautrockeri sedamdesetih.
Zagrebačka četvorka – ili preciznije pjevač Luka Lasan, bubnjar Karlo Lugarić , gitarist Roko Ivan Divić te basist Karlo Orešić – si je projektom „Moonrock Chronicles“ širom otvorila vrata ne samo žanrovske niše sludge metala već i prostor za nove smione transžanrovske autorske zvučne eksperimente.
