Croatia records i Srb-Hrv produkcija
Neverne Bebe, srpski bend koji slavi 30. rođendan, konačno ima vinilni album (naslovljen „Hodaj“) objavljen na etiketi Croatia recordsa u Hrvatskoj.
Kao tipičan predstavnik rock mainstreama iliti – kako se nekoć govorilo AOR-a – Neverne Bebe su bliski žanrovsko/stilski srodnici Bajagi te Parnom valjku ili pak hrvatskim pop-rock izvođačima a la Silente kojima su u mislima i sedamdesete i osamdesete. Iliti na drugom polu od srbijanske alter scene, tamošnjih (i ovdašnjih) pseudo zabavnjaka i „cajki“. Pa je zaključna „Vodi me odavde“ – sa simboličnim tekstom – snena laganica, „Ćuti“ ritmički slojevita pop tema u zanimljivom „grooveu“ s jecajima gitare a naslovna „Hodaj“ – s muškim i ženskim vokalom – broj koji bi mogao stilski proći i kao „suradnja“ Massima i Meritas. Dakako uz naglašenije vožnje gitare koja „prede“ tijekom cijelog broja odvlačeći nježnu pop temu u „rokerski“ zabran. „Pored vode“ vješto koristi klavirski uvod i „vangelisovske“ recepte (dobro znane iz vremešnih „Chariots Of Fire“) uz modificirani hip-hopasti ritam dok je „Zajedno“ zaraznim popom okađen boogie blues-pop snimljen u kolaboraciji s Nenom Belanom . Baladu „Evo me“ otvara slap sintesajzera glavnog autora materijala klavijaturiste Milana Đurđevića uz zgodne kasnije akcente funkom ozračene gitare i upečatljiv solo Sađe Ranđelovića. Sporovoznim bluesom „Zima“ očekivano dominira sjajno pogođena gitara podržana hammondom Milana Đurđevića. „Praznik razloga“ je žanrovski posve drugačiji zamišljen i odrađen kao lepršava pop tema s „novelty“ štihom, „Pronađi me“ nova snena pop-rock stilizacija s primislima i na stilistiku Dire Straitsa a „Sidro“ tema s upečatljivim repetitivnim reskim gitarskim frazama, širokopojasnom produkcijom i sfumatoznom atmosferom te fluidnim gitarskim dionicama.
Netom objavljen na vinilu s etiketom Croatia recordsa (ranije i na CD-u kao plod suradnje Croatie i PGP RTS-a) osmi album Nevernih beba dobrodošao je komad pop-rock mainstreama koji srpskom bendu mora otvoriti širom vrata domaćeg etera i publike. Uostalom, baš kao i još jedan friški vinil Croatia recordsa – „Jazz Postcards“ s potpisom Brane Likić & Friends. A prijatelji su slavni jazz trubač Duško Gojković, klavijaturist Waler Lang, basist Martin Đakonovski te bubnjar Dejan Terzić. Za vremešne pratitelje zbivanja na negdašnjoj sarajevskoj/jugoslavenskoj sceni Brane Likić je negdašnji lider pop-folky grupe Rezonansa koja mi – moram biti iskren – u „ona vremena“ nije bila nimalo zanimljiva. Dapače. No Likić je još u osamdesetima stvorio ime kao aranžer i producent u vlastitom studiju a kasnije krenuo i sa samostalnom karijerom autorske pjesme (reklo bi se kantautorstva). „Jazz Postcards“ – album nastao na nagovor Duška Gojkovića – jedan je od onih tipičnih projekata „skidanja prašine“ s jazz i jazzy standarda znanih pod nazivnikom „great american songbook“. Naravno, riječ je o standardima poput „Fever“ , „What A Wonderful World“, „As Times Goes By“, „For Sentimental Reasons“… kojima je Likić dodao i svoju elegičnu „Lud sam bio za tobom“. Uz „rašpasti“ Likićev vokal, glavni ton albumu daje očekivano Gojkovićeva truba ali i sjajna svirka rasnog jazz comba pa je album „Jazz Postcards“ isplativa investicija za sve ljubitelje izvanvremene jazz pjesmarice. Idealne za „after hours“.
Nakon što je na vinilu (i u remasteringu) Croatia fecords objavila većinu krucijalnih albuma novog vala („Paket aranžman“, Idoli, Električni orgazam, Haustor, Vještice, Animatori…) te mnoge ključne albume ex-Yu sedamdesetih (Josipa Lisac, Time, Pop Asanović, Yu grupa, Bijelo dugme) ali i razmjerno fiškija izdanja iz devedesetih poput Hladnog piva, otvaranje daljnje suradnje sa autorima i albumima „s druge strane Drine“, mora biti blagovijest za stare i nove diskofile. Kao – kako je to po uzoru na sintagmu Tex-Mex odavno skovao lucidni Dražen Vrdoljak – neka nova diskografska Srb-Hrv niša.
