Na vijest da kultni zagrebački „BP Club“ ponovo otvara vrata i to taman u vrijeme obilježavanja petnaeste obljetnice smrti velikog Boška Petrovića svakako se vrijedi osvrnuti i na diskografsku ostavštinu slavnog vibrafoniste i velikana (ne samo) hrvatske jazz scene. U prvom redu spomenuti dva sjajna „paketa“ na kojima je je Croatia records u serijalu „original album collection“ objavila 12 Boškovih albuma podijeljenih u kolekcije pod nazivom „B.P. Collection vol 1“ i „B.P. & Friends vol 2“. Oni su naime logičan nastavak odličnog ranije objavljenog boxa (također na etiketi Croatia recordsa). Jer, riječ je o diskografskom biseru . Tim prije što se materijal s 12 originalnih albuma (koji uključuje i faksimilne omote starih vinila sa izvornim bilješkama na poleđini) uglavnom ne ponavlja pa nije tipično posthumno cijeđenje alternativnih verzija ili osrednjih live snimaka već pravi pravcati dokument. I suputnik ranije objavljenim izdanjima.
Naime ako je reprezentativan box iz 2010. bio svojevrsni nastavak one „kutije piškota“ – kako je duhovitio sam Boško nazvao kolekciju svojih CD reizdanja koju je u doba Ante Glibte također objavila Croatia records – objavljivanje izvornih vinilnih albuma u CD formatu pravi je izdavački potez koji mora obradovati sve ljubitelje jazza. I fanove ili prijatelje Boška Petrovića. Kao novi dokazni materijal njegove karizme i glazbenog značaja u svijetu jazza zbog čega je, uzgred, 2005. i dobio prestižnu titulu European Jazz Master koju mu je dodijelio European Jazz Awards Committee. Ujedno i odgovor na pitanje zašto su mnogi velikani jazza tako rado svirali ali i prijateljevali s Boškom.
Boško Petrović je bio iznimna glazbena osobnost: vibrafonist kojemu je odavno zajamčeno mjesto u svakoj smislenoj enciklopediji europskog jazza . Još na reprezentativnom boxu od prije pet godina ponuđeno je – i to u pažljivom izboru – mnogo dokaza ovoj tvrdnji. Prvi CD u četverodjelnom setu donio je stare no izvanvremene snimke jazz standarde Joea Turnera, Theloniousa Monka, Dukea Ellingtona te ništa manje nadahnute autorske zgoditke samog Petrovića ili Damira Dičića, u interpretaciji spomenutog dvojca te prave jazz-reprezentacije u kojoj su bili Davor Kajfeš, Miljenko Prophaska, Krešimir Remeta, Silvije Glojnarić, Mario Mavrin, Salih Sadiković… Naravno, tu su i jazz face svjetskog ugleda, Boškovi prijatelji klavirist Kenny Drew, trubač Clark Terry, basist N.H.O. Pedersen, Toots Thielemans ili “Big” Joe Turner. Nisu bili jedini koji su surađivali s Boškom u trajno mutirajućim formacijama dua, trija, kvarteta, kvinteta, big bandova… pa je i drugi CD odabrane kolekcije u cijelosti pripadao suradnji Petrovića i legendarnog gitariste Joea Passa s različitih pozornica u poznim osamdesetima i ranim devedesetima. Treći je pak CD bio posvećen ostavštini raznih inkarnacija mutirajućeg Boško Petrović Tria i izvanvremenim autorskim i izvođačkim zgodicima poput „With Pain I Was Born“ te standardima u impresivnom rasponu od Gershwinovog „Summertime“ do Hendersonove „Bye Bye Blackbird“ a zaključni pak suradnji s Big Bandom RTV Slovenije.
No ma koliko bila značajna stara kolekcija „odabranih“ snimaka ipak je druga priča od izvornih izdanja možda i već dobrano pohabanih na starim vinilnim long-play pločama. Poput recimo, znanog albuma „U mukama rođena“ iliti „In Pain I Was Born“ iz 1976. u izvedbi seksteta a koji je na prethodnoj kolekciji bio zastupljen tek novim verzijama iz 2002. nastalim u suradnji s Primožom Grašičem i Mariom Mavrinom u jednoj od postava Boško Petrović Tria. Izvorni albumi iz dva boksa potom pružaju sjajnu priliku pratiti genezu Boškovih kolaboracija i stilskih zaokreta u rasponu od 1975. – kad su objavljeni albumi „Zeleno raspoloženje“ (s B.P.Conventionom) i „Blue Sunset“ u izvedbi B.P. Big banda) – do 1988.
Te je godine naime objavljen album „Zvira voda“ kao plod suradnje Boška, Nevena Frangeša i operne primadone Ruže Pošpiš Baldani. Između ovih izdanja kronološkim su redom nanizani albumi „Misterij bluesa“ (B.P. Convention i Zagrebački solisti), „Green Lobster Dream“ (B.P. Convention Big Band), „Stabilisation Blues“ (suradnja B.P. Conventiona s Clarkom Terryjem), „B.P.C. Moods/The Blues“ (B.P. Convention), “U mukama rođena“ (Boškov jazz sekstet), „Tiffany Girl“ (Boško petrović Quartet), „Follow Me“ (Boško i Davor Kajfeš) te „Sarabanda (Petrovićeva suradnja s Nevenom Frangešom). Na lijepom broju ovih albuma Petrović nalazi ravnovjesje između etno motiva i jazza spajajući jazzersko „globalno“ s „lokalnim“ glazbenim koloritiom.
Boškova diskografija je „bezobrazno velika“ no 12 albuma koje je reizdala Croatia records itekako su reprezentativni. Nimalo nije pretjerano kazati – i obavezni za svakog ljubitelja jazza koji drži do sebe. Jer, Boško nije bio buha već pravi kolos jazz scene.
