Prije petnaestak godina pjesmom o „Buđavom lebcu“ beogradski S.A.R.S. je u pravom blitz-kriegu prije osvojio prostore bivše zajedničke države. Uspjehu je svakako kumovao lepršavi freak-folk s naslanjanjima na stilizirani reggae i Manu Chaoa, no prije i poslije svega duhoviti tekst s kojim su se mogli poistovjetiti mnogi kojima je pljesnivi kruh odnosno buđav lebac – bez marmelade, aleve paprike i masti – prehrambena realnost dok zavist izaziva susjedova mortadela i Nutella. Recesijskoj ili pak studentskoj prehrani „na pol’ zuba“ posvećene su očito mnoge pjesme, ali i jedna prava pravcata kuharica. Dika Marjanović je u poratnoj kuharici za skroman džep razrade mnoge hit-recepte iz „Dalmatinske kuharice“, ali bez temeljnog sastojka: mesa i kvalitetne ribe.
TRIPICE BEZ TRIPICA
„Tripice bez tripica“ (za razliku od dalmatinskih tripica na fotografiji) pravi su, recimo, biser kulinarske domišljatosti. Najprije se od jednog jaja, malo mlijeka ili vode te brašna napravi žilavo tijesto te ispeku malo deblje palačinke. Na veoma malo masnoće se potom pirja narezani luk, prstohvat slatke paprike, peršin i češnjak (po volji malo krumpira) pa dodaju žilave palačinke izrezane na rezance poput tripica.Sve se potom zalije vodom u kojoj je razmućeno malo koncentrata rajčica, posoli i popapri pa na lagano kuha desetak minuta. Usporedi li se Dikin recept za janjeće tripice iz „Dalmatinske kuharice“ s ovom sirotinjskom inačicom, razlika je očita. Ne samo jer nedostaje glavni sastojak – dva janjeća dropčića – već i svi drugi mrsni sastojci: pešt od pršuta, suha slanina ili panceta, mesna juha, obilata doza masti… Ovaj Dikin sirotinjski recept sam odavno skuhao i kušao. I, vjerujte na riječ, za divno čudo uopće nije loš. Posebno za one koji ne vole tripice ali im je drag njihov “šug”.
KRUMPIR NA BRUJET
Ništa manje domišljat – a bogme i ukusan – nije ni „krumpir na brujet“ u kojem nema ni „r“ od ribe. Krumpir je, naime, narezan na ploške i složen u teći/rajngli s malo ulja, a svaki je red posut listom peršina i češnjakom, solju i paprom ili (ako kojim slučajem ima) s malo narezanih očišćenih slanih inćuna. Na kraju se doda voda da krumpir bude pokriven te kuha na laganoj vatri. Taj lažni brudet, kad mu se doda više vode, dobar je i kao juha uz koju se može jesti prepečeni kruh ili zapečena palenta.
POLPETE OD KELJA UZ POKOJU SLANU SRDELU
Osobni favorit su mi ipak „polpete od kelja“. Skuhani kelj/kupus/raštika se ocjedi i nareže na sitno pa mu se doda dobro namočen stari kruh (bez kore), malo očišćenih slanih srdela te prethodno na malo ulja pirjan nariban luk, nasjeckan češnjak i jedno jaje. Sve se dobro zamijesi, a polpete pobrašne i popeku s obje strane na malo masnoće ili (još bolje) na gradelama. Eto dokaza da i stari kruh pa čak i buđav lebac ne mora biti samo jelo očajnika već i ukusan obrok.
