Nitko zapravo u to nije mogao sumnjati no nastup Tihomira Popa Asanovića s bandom i gostujućim prijateljima u Petom kupeu, bio je više i od slavljeničke fešte povodom šezdeset godina Popove glazbene karijere i još jedne prilike da se „stare uši“ u publici i novoregrutirani fanovi suoče s maestralnom glazbom vrhunskih glazbenika. Jer, Popov band usviran i ugođen poput fine urice, i bez slavnih gostiju (koji spadaju u kategoriju „who is who“ na ex Yu rock i jazz sceni) čvrsto je jamstvo za nepatvoreni užitak. Sjajna ritam sekcija Popovog vjernog suradnika, nezaobilaznog basiste Davora Črnigoja i bubnjara Antuna Profete, izvrsnog izraelskog (u Zagrebu „udomljenog“) saksofoniste/flautiste (ili, najkraće rečeno multiinstrumentaliste), Amira Gwirtzmana, vrsnog gitariste Martina Šaca te tromboniste Filipa Horvata i trubača Igora Dorotića, uz bezgrješan vokal Stele Šmit , pod Popovom dirigentskom palicom bljesnula je već prvim brojem „Berlin 1“ poput supernove. Uz naizmjenična sola Amira, Šaca i Popa za klavijaturama.
Tema „Dođi drugi put“ na scenu je dovela i Stelu Šmit i znanog beogradskog (legendarnog) jazz saksofonistu Jovana Maljokovića koji je – kao i u slijedećoj „Mali crni brat“ – pokazao svoje glazbeno umijeće ali i čudesnu vitalnost u scenskom nastupu u kojem je bilo „špirita“ na kojem bi osamdesetjednogodišnjem virtuozu zavidjeli i upola mlađi glazbenici. „Disneyland“ je u priču uveo Janija Modera, vrhunskog jazz gitaristu te dao priliku Amiru za – gotovo psihodelični – solo na flauti sparen s gitarskim i Popovim solima. Nakon potvrđenog studijskog zgoditka „Male stvari“ – s upečatljivim solom Šaca koji je zamijenio zbog bolesti odsutnog Josipa Bočeka – i teme „Za tvoj rođendan“ uslijedio je dolazak još jednog starog Popovog suradnika i „zvjezdanog gosta“: gitariste Dragog Jelića iz Yu grupe. Jednog od glazbenika koji je sudjelovao na snimanju kultnog projekta „Majko zemljo“ i često surađivao s Popom. Jelić je skladbama „Poruka“ i „Kao Lucy“ – s povratničkog albuma – dao „rokersku“ notu svirkom koja je bila zaštitni znak njegovog (vječnog) power tria dok je u zaključnim brojevima prvog dijela koncerta (skladbama „Letim“, „Radost“ i „Express Novi Sad) uz Amirova saksofonska sola gitaru preuzeo Jani Moder. „Express Novi Sad“ – uz sola Amira, Profete i Črnigoja – prizvao je u sjećanje energiju i radost muziciranja kakvu je odavno donio Miles Davis na albumu „Bitches Brew“.
Nakon kratke pauze u drugi dio koncerta se uz Vlatka Stefanovskog ušlo u teme „Slobodna zemlja“ i – već amblematsku Popovu posvetu makedonskoj etno glazbi – „Ludo momče makedonče“. Izlišno je i kazati u ovoj potonjoj uz savršene etnoom okađene „dijaloge“ Vlatkove prepoznatljive gitare i Amirovog saksofona.
Još jedna zvijezda priključila se Popu u temi „Od pakla do raja“. „Mega car“ Rambo Amadeus uz odličan vokal, Popove klavijature i Amirov saksofon, po tko zna koji je put pokazao da je fasinantan gitarist a u „Femme fatal“ i – kao uvijek – vraški duhovit. Ovog puta napisao je repersku dionicu koja je znanom Popovom hitu s povratničkog albuma dala dodatnu dimenziju.
„Noć u klubu“ – još jedan broj s povratničkog albuma – našla se u sendviču dobro znanih Popovih standarda – „Domovino moja“ i „Majko zemljo“. Ova potonja – uz ovacije i zborno pjevanje publike – činila se pravim finalom odličnog koncerta no nakon nje je – kao prava koncertna „oproštaljka“ – došao „Blues za prijatelje“-
Sa svim gostima na sceni ovaj čudesni boogie-blues oplemenjen „redaljkom“ sola svih gitarista bio je doista orgazmičko finale trosatnog koncerta kojeg će sigurno pamtiti svi koji su napunili Peti kupe. Onima koji nisu tu bili ostaje utjehe da je HRT sve snimala te da će uz koncertni zapis (zacijelo i kao novo diskografsko izdanje) dobiti i posebnu televizijsku emisiju i video materijal Popovog nastupa u Petom kupeu.
Bila je to naprosto – da parafraziram tekst iz Popove pjesme „Noć u klubu“ – fantastična klupska večer u kojoj je nastupio (ne dobar već) sjajan band.
