Na današnji dan 27. ožujka 1958. CBS records su najavili svoj novi izum: ploče snimane u stereo tehnici. U najavi se kazalo da je stereo ploče mogućše svirati i na mono gramofonima no nabavom novih uređaja dobiti će se znatno kvalitetniji zvuk. Bio je to presudan korak u budućem korištenju višekanalnog snimanja i dobivanja punijeg i kvalitetnijeg zvuka. Ujedno i novi zamah vinila te albuma shvaćenih kao jedinstveni glazbeni format a ne samo kao nosač zvuka za kolekciju nepovezanih pjesama.
Parafrazirajući davnašnju opasku Tonyja Palmera danas se, više no ikada, može kazati da je “popularna glazba zabilježena na ploči paradigma pop kulture”. Jer pravilo koje je vrijedilo za angloameričku produkciju vrijedilo je i za tadašnje jugoslavensko tržište: “nitko ne zna da je skladba dobra prije negoli to ocijeni sama publika – zbog čega, naravno, skladba može biti ukradena, reproducirana, proizvedena i puštena u prodaju zbog profita”. “Profit” o kojemu je riječ nije bio samo imperativ kapitalističkih diskografskih kuća već i Jugotonovih urednika. Uostalom, potvrdio je to (nažalost nedavno preminuli) Dubravko Majnarić, dugogodišnji direktor Jugotona iz njegovog zlatnog razdoblja sedamdesetih – tvrdeći da njega i urednički “dream team” sa Sinišom Škaricom i Veljkom Despotom nitko nije dirao sve dok je omjer uloženih i uprihođenih dinara bio jedan naprama pet. Jer, i kod nas kao i u bijelom svijetu gramofonska ploča (čijoj su popularnosti bitno doprinjeli i zapisi u stereo tehnici) nije samo učinila da glazba – bez obzira na njezinu žanrovsku vrstu – bude konzervirana, sačuvana na nosaču zvuka i zapamćena, već je i učinila da bude dostupna, popularna i isplativa.
Vrijedi napomenuti da je vinil, kao i celuloidna filmska vrpca, bio glavna sirovina globalno raširene industrije masovne zabave, no u brazde ploča osim tonskog zapisa bili utisnuti i postulati popularne kulture: umnoživost, masovnost proizvoda te dostupnost koja je donijela i novu demokratičnost zabave i umjetnosti. Bez poratnog formata long play ploče, jazz, rhytham and blues i rock sigurno ne bi postali planetarni fenomen; bez znamenite DECCA etikete svijet ne bi upoznao respektabilna imena klasične glazbe, bez sterea ne bi se naporedovalo u tehnikama višekanalnih snimanja a bez “formata” vinilnih boxova ne bi bilo integralnih diskografskih verzija simfonija i opera.
