LUKY
Grad pored luke (EP)
Croatia records
Ajmo biti brutalno iskreni pa kazati – kako bi se reklo u Splitu – da je Luky uvijek bio „na svoju ruku“. Točnije, sklon neočekivanim zaokretima. I u svojoj glazbenoj karijeri i u životu.
Trajno sklon alternativnim promišljanjima, kao već cijenjen producent (koji je potpisao po meni najbolji album devedesetih – Urbanov „Žena dijete“ i albume TBF-a), krenuo je sa vlastitom kantautorskom karijerom. Surađujući s Dinom Dvornikom i Oliverom bio je jedan od bitnih likova i najšire shvaćene „splitske dice“, potpisnik hitova za Alku Vuicu… ali i suradnik nekomercijalnih alternativnih glazbeno-scenskih off projekata. Stoga možda i nije bilo tako veliko iznenađenje da je nakon tri autorska albuma „misteriozno“ nestao sa svjetala pozornice i završio u svojoj Korčuli. I tamo, bez ikakvih kontakata s medijima i diskografijom, proveo 13 godina.
Luky se sada vratio. Je li ga vrijedilo čekati? Jeste! Extended play (EP) sa četiri skladbe (jedini cover je Arsenova „Odabrat ćeš gore“) zacijelo je most koji spaja „starog“ Lukyja dobro znanog s odličnih albuma „Ararita“ i „VITRIOL“ te zrelijeg i ozbiljnijeg „novog“ singer-songwritera s temama koji ne žele više govoriti „samo“ o unutarnjim stanjima već štogod kazati i o okruženju.
Ploču otvara „Srce od zlata“, nježna balada već prepoznatljivog autorskog rukopisa vođena violinom Manje Ristić, s onom „lukijhevskom“ gitarskom podlogom, upečatljivim solom Milana Biočića i ambijentalnom širinom. Tako tipičnom za mediteranske rasplinute laganice ali i za (mada jednostavnije) zvučne (kod nas trajno podcijenjene) freske „VITRIOL-a“.
„Anđeli Ouverture“ orguljaška je uvertira u skladbu „Zbogom anđeli“; emocionalnu posvetu najvećim likovima „dalmatinistike“ s rastom melodije i izvedbe od akustične gitare i Lukyjevog prepoznatljivog vokala do raskošne zvučne slike. Odlična naslovna „Grad pored luke“ emocionalnim nabojem i atmosferom je bliski rođak Gibinom recentnijem opusu („Udica“). I ona u – Lukyju tako dragom – rastućem raspletu teme prema bogatoj završnici broja. Zaključni cover Arsenovog standarda svojevrsni je (uspješan) aranžerski face lifting stare teme uz lucidno spajanje novog triphopastog ritma sa gudačkim slojevima (kao podsjetnicima na negdašnje aranžerske standarde festivala) , klavijaturama i gitarom.
Extended play „Grad pored luke“ konačno je prekinuo šutnju a njegova poruka je jasna: „ima još ulja u svići“ a Luky ide dalje! Kao kantautor čija kvaliteta nije razulareni vokal „urlatora“ već prigušena izvedba.
