BABICH
Neki novi ja
Croatia records
Andrej Babić je već djelovanjem u Markizu pokazao svoju sklonost ka profinjenom pop iskazu podjednako prijemčivom i zahtjevnijoj publici mainstream popa i široj radijskoj publici. Prvim samostalnim autorskim albumom potpisanih vlastitim prezimenom otišao je korak dalje. Naime, sve odlike pop rukopisa iz Markiza sada su dobile naglašeniji autorski pristup. Ne samo zbog potpunog Andrejevog autorstva i „totalne kontrole“ nad pop projektom već zbog izražene osobnosti naglašene tekstovima.
Uvodna naslovna „Neki novi ja“ nosi tako svojevrsnu ispovjednu notu ili „pismo o novim namjerama“ iskazane unutar formata tipične pop pjesme ljubavne tematike. Ključni adut skladbe (ali i albuma) je meko srastanje čvršćih gitarskih uleta, diskretnih pozajmica , kalvira i sintova te dionica izravno nadahnutih elektronikom. Preciznije sinti popom osamdesetih što naravno stare uši vodi do prepoznavanja slučajnih ili namjernih posvajanja ili utjecaja u rasponu od Ultravoxa, ranih Depeche Mode, Human League, Heaven 17… Tim temeljnim (a dobitnim) sastojcima Babich pametno dograđuje bogatije „etape“ koji tvore slojevitiju zvučnu sliku. Primjerice, „Ove ruke“ imaju bogatu gotovo ambijentalnu ovojnicu i zanimljive ulete/akcente te melodiozni refren koji u završnici svakim novim ponavljanjem dobiva štogod novoga. „Ti si tu“ pokazuje da Babich nije zaboravio ni klasične obrasce popa no uz aranžman oplahnut jazzom i sporovoznom „latinicom“ dok pospana laganica „Poludjet ću“ duguje i receptima Vangelisa iz osamdesetih i sceni „inteligentnog popa“ iz iste dekade. Ponovo s odličnim aranžmanom.
„Prst od papira“ ne mijenjaju dobitnu formulu i sveprisutna podebljanja ženskog vokala na prigušenoj no gipkoj i „radišnoj“ ritmičkoj podlozi Marka Duvnjaka. Ona je očita i na rasplinutim baladama poput nježne „Probudi se“. Riječ je o skladbi s rasnim refrenom u kojem se klavijaturama pridružuje i upečatljiv pozadinski vokal Red Ines uz značajnije prisustvo gitare. Suživot „ambijentalne“ elektronike, gitare i muško-ženskog vokala odredio je atmosferu „Pričekaj“ – kojoj je kao i na svim brojevima bitan pečat na aranžmanima, produkciji i svirci dao Ivan Božanić – a dodatni plus daje gostujući vokal Ivane Kindl. „Zgubidan“ bi u nekom povlačenju paralela mogao biti i zaboravljeni broj Vatre te istog radiofoničnog potencijala kao i Dečakovi hitovi. Razlike naravno postoje. Posebice u dionicama klavira koje prizivaju Motorse ili šprance sinti popa. Zaključna „Ti toneš kraj mene“ upečatljiva je pak rasplinuta laganica i pravi broj „za kraj“ više no solidnog nastupnog autorskog albuma. Jer, očito Andrej će imati još toga za reći.
