Posljednjeg dana u veljači 1971. SOFT MACHINE su objavili četvrti album nazvan jednostavno “Fourth” (u SAD-u kao “4”). Bio je to posljednji album snimljen s Robertom Wyattom i (osobno mi) jedan od najboljih albuma u diskografiji psihodeličnog/prog rock/ jazz benda koji je “Četvorkom” posve zakoračio u free jazz na tragu Milesa u “Bitches Brew”. Nije daleko od istine ni teza da je bio i svojevrsna preteća post-rocka.
Album na kojem su osim Wyatta, bili klavijaturist Mike Rutghledge, basist Hugh Hopper te saksofonist Elton Dean je kao i prethodna “trojka” u dijelu brojeva sniman uz pomoć gostujućih glazbenika (trubača Maxa Chariga, basiste Roya Babbingtona, Evansa, Hastingsa…). Robert Wyatta je napustio band i osnovao Matching Mole; još jedan band usko vezan uz Canterbury scenu a potom – nakon nesreće zbog koje je ostao paraliziran i prikovan uz kolica, nastavio sjajnu samostalnu karijeru najavljenu 1970. albumom “The End Of An Ear”, remek djelom “Rock Bottom”. Na kojeg uvijek vrijedi podsjetiti.
