Na današnji dan 6. rujna 1980. na vrh britanske rang liste singlova dospjela je skladba „Start!“.
The Jam su karijeru započeli svirajući covere mod standarda i R&B-ja šezdesetih u lokalnim klubovima, a 1976., kada mnogi punkeri tek započinju držeći – kako je tada propagiralo i neslužbeno punk-glasilo „The Sniffin’ Glue“ – da su „tri akorda dovoljna za band“, bili su već i grupa s bogatim repertoarom i vlastitim autorskim materijalom. Žestoki koncerti i skladbe u kojima su se miješali utjecaji ranih The Who i Kinksa, ali i energija Sex Pistolsa, priskrbili su im kultno sljedbeništvo. Prvijenac „In The City“ kod dijela kritike proglašen je tek zagovorom mod-revivala, a TheJam kopijama The Who, no album je ipak dao naslovnu temu kao hit-singl i još nekoliko solidnih brojeva.
Teme poput „Bricks and Mortar“ i „Away From The Numbers“ karakterizirala je punkerska energičnost i hard-rock riffovi kao pozajmice gitarskog rukopisa Petea Townshenda. Sljedeći „This Is The Modern World“ bio je nešto slabiji, no „All Mod Cons“ iz 1978. ponovno predstavlja grupu i Paula Wellera u zavidnom izdanju. Wellerovi su tekstovi, naime, bili britki komentari o show-businessu kao u „To Be Someone…“, pronicljiva zapažanja britanskog društva u skladbama „In The Crowd“ i „A Bomb On Wardour Street“ te žestoke političke kritike. Najbolji primjer bila je skladba „Down In The Tube Station At Midnight“, koja je govorila o antiimigracijskoj britanskoj rasističkoj politici (vraški aktualnoj i danas). Album je ujedno svojim eksplozivnim riffovima i Wellerovom brit-pop poetikom potaknuo i pravi mod revival.
„Setting Sons“ iz 1979. potvrdio ga je kao jednog od najznačajnijih skladatelja na britanskoj sceni, autora sposobnog za intimna promišljanja o iznenadnoj slavi, kritičke opservacije o trajnom britanskom klasnom sukobu, ali i kao skladatelja rafiniranih pop melodija. Album je dao niz zgoditaka poput „Eton Rifles“, „Little Boy Soldiers“, „Thick As Thieves“, „Wasteland“, ali opet i jednu obradu (modovima tako milih) soul standarda, ovoga puta „Heatwave“. „Sound Affects“ iz 1980. nastavio je iznimnu seriju.
Prethodio mu je megahit „Going Underground“, a sa samoga albuma skinuti su uspješni singlovi „Start!“ i godinu kasniji „That’s Entertainmet“. Godinu kasnije Jam su ponovno na vrhu britanske rang liste singlom „Town Called Malice“ koji stiliziranim soulom na tragu Motownove produkcije šezdesetih najavljuje album „The Gift“: uspjeli projekt rock-soula snimljen s gostujućim saksofonistom Keithom Thomasom i trubačem Steveom Nicholom. Uslijedila je koncertna promocija albuma, no Weller je najavio odlazak iz grupe. S oproštajne turneje objavljen je koncertni „Dig The New Breez“, a nakon singla „Beat Surrender“ – koji je također dospio na vrh rang lista – The Jam se razilaze. Uspješna Wellerova samostalna karijera se – nakon kratke „avanture“ s grupom Style Council protegla do današnjih dana.
