Na današnji dan 5. studenog 1966. The Monkees su došli na vrh američke rang liste singlom “Last Train To Clarksville”.
Fenomen golemog uspjeha u šezdesetima, Monkees su dugovali popularnosti televizijske serije koja je zamišljena kao tipičan »sitcom« po predlošku filma Beatlesa »A Hard Day’s Night« te sa scenarističkim zapletom primjerenim ukusu tinejdžerske publike. U njihovom iskazu se trag Beatlesa itekako osjećao. Iako većina članova grupe nije imala glazbenog iskustva, a sam je »band« nastao izborom »najtelevizičnijih« lica između 400 prijavljenih kandidata, njihove su hitove potpisala iznimna autorska imena poput dvojca Boyce i Hart, Neila Diamonda, Neila Sedake ili Gerryja Goffina i Carol King. Među session glazbenicima koji su svirali na albumima Monkeesa bili su i Glen Campbell, James Burton, Leon Russelll…
Prvi uspjeh Monkees su postigli 1966. nastupnim singlom »Last Train To Clarksvilee« (izravno nadahnut Beatlesima i “Ticket To Ride”), a potom su slijedili »I’m A Believer«, »Daydream Believer« i »Listen To The Band«… Od 1968. Monkees su snimali i nastupali najprije bez Torka, a potom, nakon što je otišao i Nesmith, kao duo. Razišli su se 1970., no 1986. Dolenz, Jones i Tork ponovno nastavljaju zajedno snimati i nastupati pod imenom Monkeesa. Michael Nesmith – koji je bio i najplodniji autor i u vrijeme Monkeesa – postao je vrlo cijenjen country autor i izvođač.
U retrospektivnim ocjenama The Monkees prolaze mnogo bolje nego li u vrijeme djelovanja kao utjelovljenje američke inačice utjecaja Merseybeata. Tim prije što su njihove skladbe kasnije nadahnuto izvodili mnogi izvođači poput, primjerice, Roberta Wyatta koji je na tragu samostalnog prvijenca “Rock Bottom” snimio “I’m A Believer”.
