Na današnji dan 2. lipnja 2008. preminuo je Bo Diddley, jedan od pionira rock and rolla.
Premda je bio mnogo manje uspješan od Chucka Berryja i većine ranih zvijezda rock and rolla, bio je među najutjecajnijim glazbenicima pedesetih i šezdesetih. Karijeru je započeo ranih pedesetih pod utjecajem bluesa Johna Lee Hookera, a 1955. na etiketi čikaškog Chessa objavljuje nastupni singl s dvije skladbe: »I’m A Man« i »Bo Diddley«. Obje su postigle golemi uspjeh sa svojim revolucionarnim gitarskim stilom s uporabom tremola i nadahnutim blues riffom. Rani singlovi iz 1957. predstavili su i posve novi ritam nazvan »ritam Boa Diddleya« čiji su korijeni u afričkim tribalnim ritmovima i kubanskoj glazbi. No Diddley nije bio po ukusu najšire američke publike iako je nekoliko skladbi, poput »Say Man«, dospjelo na rang liste.
U Velikoj Britaniji njegova je, pak, popularnost mnogo veća, a utjecaj golem, posebice s britanskim hit albumima »Bo Diddley Is A Gunslinger« (1961.), »Bo Diddley« (1962.), »Bo Diddley Rides Again« (1963.) i koncertnim »Bo Diddley’s Beach Party« (1964.). Trijumfalna je engleska turneja 1963. hitove poput »Road Runner«, »Who Do You Love« i »You Can’t Judge The Book By Its Cover« pretvorila u standarde na repertoaru britanskih R&B i rock grupa.
Promjena ukusa bijele rock publike koncem šezdesetih Diddleya je ponovno vratila bluesu pa 1968. s Muddyjem Watersom i Little Walterom snima »Super Blues Band«. Većina objavljenih izdanja u sedamdesetima, osamdesetima i devedesetima bili su koncertni albumi; dokaz Diddleyeve stalne koncertne aktivnosti. Ulazak u Rock and Roll Hall Of Fame 1987. bio je priznanje za njegov inovativni gitarski stil i glazbu koja je izravno utjecala na stvaranje rocka, hard rocka, heavy bluesa, psihodelije…, ali i rapa i afro-popa. Među brojnim kompilacijama valja izdvojiti »I’m A Man« kao reprezentativnu kolekciju od 16 skladbi te box »Chess Years«.
