Na današnji dan 15. svibnja 1994. Blur su došli na vrh britanske rang liste albumom „Parklife“.
Blur su bili jedna od najpopularnijih grupa britpopa u devedesetima. Počevši djelovati pod utjecajem Stone Roses, psihodeličnog popa Syda Barretta te zvuka „swinging Londona“, posebice Small Facesa i Kinksa , Blur su nizom singlova tijekom ranih devedesetih skovali vlastiti originalni pop-iskaz. Uspješni singl „She’s So High“ te „There’s No Other Way“ – s uspješnim spajanjem tradicije Stone Roses i zaraznih pop melodija – najavili su album prvijenac „Leisure“. On, doduše, još nije dao potvrdan odgovor jesu li baš Blur „budućnost britanskog popa“, ali je, svakako, pokazao njihov veliki autorski potencijal. „Modern Life Is Rubbish“ iz 1993. dokinuo je pak sve ranije dileme kao autorski zaokružen projekt. Album su karakterizirali vrsni Albarnovi tekstovi, iznimno odsvirana gitara Grahama Coxona s neočekivanim melodijskim pasažima i zvonkim umecima te »kinetički« bas Alexa Jamesa.
Naredni album „Parklife“ bio je najavljen singlom „Girls & Boys“, koji je došao u vrh britanskih rang-lista, a albumu zajamčio pozornost publike i medija. Hitovi su bile i skladbe „End of a Century“, naslovna „Parklife“ i „To The End“. Album se očekivano brzo prodao u oko dva milijuna primjeraka, patentirajući staro/novi zvuk blurovske inačice britpopa, a 16 skladbi naslanja se i na synth-pop, disco, punk, zvuk music-halla…
