Na današnji dan 12. kolovoza 1968. Big Brother & The Holding Company su objavili album „Cheap Thrills“.
Bio je to jedan od tipičnih albuma bogate i flambojantne scene San Francisca iz psihodelične 1968. godine. Big Brother And The Holding Company u povijest popularne glazbe su ušli kao grupa pjevačice Janis Joplin mada su za svojih zvjezdanih dana pri kraju šezdesetih imali ugled jedne od najintrigantnijih družina scene u i oko zaljeva San Francisca.
Kultnom albumu pečat su dali ne samo Janis Joplin već i njegov čuveni stripoidni omot, djelo velikog maga underground stripa Roberta Crumba (prave blistave zvijezde alter-stripovne produkcije i revija poput „Zap comix“), koji je „Cheap Thrills“ cementirao u društvo od desetak najznačajnijih i najpoznatijih grafičkih rješenja albuma rocka. Svakako uz sam bok prvijencu Velvet Undregrounda, „Sgt. Peppera“, „Revolvera“, „Sticky Fingers“…
Albumu „Cheap Thrills“ je prethodio blijedi eponimni album Big Brothera iz 1967. snimljen na etiketi jazz izdavača Mainstream Records. Bio je loše produciran s umivenim zvukom posve neprimjerenim žestokom acid rocku benda kojeg su nakon nastupa na Monterey Pop festivalu na sva usta slavili mediji. Nakon mukotrpnog sudovanja i pregovaranja s Mainstream Records i raskida ugovora, Big Brother potpisuju za Columbiu te u ožujku 1968. s producentom Johnom Simonom ulaze u studio. Zahtjevi fanova za „pravim“ albumom koji bi ulovio koncertnu energiju banda čak su Columbiu odmah nakon potpisivanja ugovora nagnali na snimanje koncertnog albuma. Izbor je pao na dva snimljena nastupa u detroitskom Grand Ballroomu no snimljeni materijal nije bio reprezentativan pa se odustalo od njegova objavljivanja i pričekalo da se završi tromjesečni rad na studijskom albumu. Vrijedilo je čekati jer kad se „Cheap Thrills“ pojavio i kritika i publika su bili oduševljeni. Uz više no povoljne kritike album se odmah popeo na vrh američke rang liste i tamo ostao osam tjedana. Bilo je to baš ono što je od Janis i banda tražila publika koja ih je gledala i čula na Monterey festivalu ili na koncertima koji su uslijedili (uzgred rečeno, Big Brother su bili prvi band koji je nastupio u čuvenom Fillmore Eastu). Svi su se složili da je Janis Joplin opravdala ranije navode iz „Village Voicea“ gdje je nazvana pjevačicom „koja na sceni ima seksipil jednog Morrisona i Hendrixa a vokal kao kombinaciju Bessie Smith, Arethe Franklin i Jamesa Browna“.
Album je otvorila „Combination Of The Two“ koju je napisao i kao vokalni partner s Janis pjevao gitarist Sam Andrew. Skladba koju je najavio Bill Graham (impresario i vlasnik Filmorea) bila je tipičan amalgam utjecaja soula, bluesa, rhythm and bluesa i acid rocka na kojem su Big Brother And Holding Company gradili svoj iskaz. Dakako, s naglašenom ulogom odvrnutih gitara uz mahnita sola. No već druga skladba „I Need A Man To Love“ s potpisom Andrewa i Janis, zamišljena kao eksplozivni „prljavi“ blues pokazala je svu raskoš njenog čudesnog vokala. Doduše, Big Brother And Holding Company nikad nisu bili precizan svirački band no sve je to nadoknadio jedinstven Janisin vokal: sugestivan, emocionalan i u šapatu i moćnom vrisku.
Dvije preostale skladbe na A strani albuma odmah nakon objavljivanja albuma ušle su u povijest. Obrada Gershwinove „Summertime“ proglašena je najboljom, najoriginalnijom i najuzbudljivijom verzijom jednog jazz standarda u rocku. Dakako zahvaljujući Janisinom vokalu ali i zanimljivom učinku gitarista Andrewa i Jamesa Gurleya. Druga je ništa slabiji cover soul standarda Erme Franklin „Piece Of My Heart“ koju su Janisin vokal te gitara Sama Andrewa s bučnim distorziranim gitarskim solom odvukli u psihodeliju i acid rock. Drugu stranu vinila je otvorio sjajan Janisin blues broj „Turtle Blues“ koji se našao i na B strani singla „Summertime“.
Za njim je slijedila psihodelična „Oh Sweet Mary“ s ne baš besprijekorno sraslim dijelovima teme nadahnute različitim žanrovima da bi kraj albuma pripao još jednom senzacionalnom coveru: „Ball And Chain“. Broj Big Mame Thornton Janis je posvojila i pretvorila u mega-hit i jednu od svojih najupečatljivijih snimaka s Big Brother And Holding Company. Fascinantan sporovozni blues s obilatim gitarskim distorzijama i eksplozivnim umetcima bio je i omiljeni koncertni broj kojeg je publika, još tamo od senzacionalne izvedbe na Monterey festivalu, uvijek oduševljeno prihvaćala. „Ball And Chain“ je također jedan od brojeva kojemu je „Cheap Thrills“ dugovao kultni status i milijunsku nakladu. No, bio je i jedan od razloga za Janisin odlazak (zajedno s Andrewsom) iz banda i nastavak samostalne karijere uz prateći Kozmic Blues Band. Nažalost prekratke.
