Na današnji dan 15. siječnja 1965. The Who su objavili prvi singl „ I Can’t Explain“. Skladbu je napisao Pete Townshend a kao gostujući ritam gitarist na snimci je Jimmy Page.
Izvorno objavljen na Brunswick/Decca etiketi bio je to i prvi Top Ten singl The Who. Riječ je o skladbi koja i danas zvuči aktualno. Townshendov reski riff na tragu garažnog klasika „Loui Loui“ i dalje je ubojit a pozadinski vokali u „kontra harmoniji“ The Ivy League drsko šarmantni.
Bila je to odlična najava nastupnog albuma „The Who Sings My Generation“. Album objavljen 3. prosinca 1965. ovitku i sadržajem bio je istoznačnica za mod pokret, „swinging London“, Carnaby Street… Uostalom i onaj mucajući Daltreyev vokal u „My Generation“ simulirao je mucanje moda na amfetaminima. U vrijeme objavljivanja album je bio najžešći komad rocka objavljen na ploči s beatlesovskim smislom za melodiju, moćnim Townshendovim riffovima i gitarskim distorzijama (koji su kasnije utjecali na mnoge a ponajviše na Paula Wellera i The Jam), manijakalnim bubnjem Keitha Moona, poetičnim no istovremeno moćnim basom Johna Entwistlea te sjajnim vokalom Rogera Daltreya. Skladbe poput „Please Please Please“ i „I Don’t Mind“( coveri tema Jamesa Browna) te blues standard „I’m A Man“ pokazali su duboku vezu banda s blues/rhythm and bluesom i (modovima tako omiljenim) soulom no prava senzacija bile su Townshendove autorske pjesme.
Sa zgodicima (najboljim brojevima u pjesmarici modova) poput naslovne teme „The Good’s Gone“, „Much Too Much“, „La La La Lies“ te vječnoj beatlesovskoj „The Kids Are Alright“ . Zaključni instrumental albuma „The Ox“ naznačio je spremnost The Who za širenjem zvučne slike, eksperimentiranje s feedbackom ali i energiju koja je krasila koncerte banda. Zapravo, prave male performanse s destrukcijom instrumenata na pozornici u eksplozivnoj završnici, čuvene „vjetrenjača“ riffove Townshenda, Moonove bubnjarske čarolije i Daltreyevo neumorno skakanje pozornicom uz vitlanje mikrofonom.
Za razliku od mnogih drugih tadašnjih engleskih izdanja mnogi brojevi albuma objavljeni su kao singlovi („The Good’s Gone“, „Much Too Much“, „La La La Lies“, „The Kids Are Alright“) no razlog je bio veoma jednostavan. Nakon potpisivanja za novu etiketu Reaction u Brunswicku su iscijedili sve što se još moglo s „njihovog“ debut albuma.
