Prije nego što je utemeljen Clash Joea Strummer je svirao u pub-rock skupini 101ers. Clash su nastupili zajedno sa Sex Pistolsima na skandaloznoj turneji »Anarchy In the U.K.«, a svoj nastupni album snimaju 1977. za svega tri vikenda provedena u studiju.
Prvijenac »The Clash« bio je nesumnjivo remek-djelo punkerske diskografije, album odrađen u dahu, nabijen eksplozivnom energijom i zacijelo jedan od najuvjerljivijih albuma rocka. »White Riot« imala je himničko značenje koje su u prvim godinama punkerskog pokreta uspjeli dosegnuti još samo Pistolsi s »Anarchy In The UK«.
Drugi album »Give’Em Enough Rope« donio je razočaranje fanovima koji su očekivali sirovi agresivni zvuk prvijenca. Problem »Give’Em Enough Rope« nije, međutim, bio u produkciji albuma Sandyja Perlmana znanog po suradnji s Blue Öyster Cultom, već u slabijem autorskom materijalu. Nakon što je njihov prvijenac objavljen u Sjedinjenim Državama, 1979. Clash odrađuju čak dvije uspjele američke turneje i stječu kultnu publiku.
Povratak u autorsku »top formu« donio je na samom kraju 1979. dvostruki album »London Calling«. Naizgled kombinacija različitih stilova i žanrova, »London Calling« temeljio se na sirovoj energiji punka, oporim angažiranim tekstovima te melodiji s jednostavnim i upečatljivim refrenima. Najkraća dijagnoza albuma glasila je: punk-estetika u roots-ambalaži!
Kontroverzni trostruki album »Sandinista« europska je kritika dočekala mlako, no američka mu je pjevala panegirike. Album je imao materijal slabiji od albuma prethodnika, a američke pozitivne kritike bile su prije posljedica iznimne popularnosti banda izborene turnejama nego atraktivnosti skladbi. Godinu kasnije Clash su bili ponovno na svjetskoj turneji, a u ožujku 1982. završavaju snimanje novog albuma u produkciji Glyna Johnsa.
»Combat Rock«, unatoč naslanjanju na stadionski rock-mainstream te megauspješnici »Should I Stay Or Should I Go«, bio je i presudan korak naprijed prema novim žanrovskim prostorima: rapu, funku, reggaeu pa i – za mnoge razočaravajućem – novovalnom »plesnom popu«. Pomalo shizofrena struktura albuma plod je sve očitijeg rascjepa grupe na dvije autorske frakcije: onu Strummerovu, koja je težila bližim vezama s američkom »roots« i crnačkom produkcijom, i Jonesovu, koja se kanila nasloniti na stadionski rock Who ali i rap. Ubrzo nakon objavljivanja albuma i uspjele američke turneje, grupu je napustio bubnjar Topper Headon – čiji su ovisnički problemi postali opterećenje za band – a na njegovo je mjesto došao Pete Howard. Godinu kasnije odlazi i gitarist Mick Jones (koji je osnovao Big Audio Dynamite), a Strummer i Simmonon regrutiraju gitariste Vincea Whitea i Nicka Shepparda te objavljuju album »Cut The Crap«, koji je polučio minoran uspjeh. Godinu kasnije Clash se i službeno razilaze, a Strummer započinje solo karijeru.
Nakon razlaza Clasha Strummer glumi u filmovima redatelja Alexa Coxa »Walker« i »Straight To Hell«. Strummer je Coxa upoznao u vrijeme snimanja filma »Sid & Nancy« o životu i smrti Sida Viciousa, basista Sex Pistolsa i njegove djevojke, a za čiji je soundtrack napisao dvije skladbe. Osim kao glumac u filmu »Walker« 1987., bio je nazočan i kao autor filmske glazbe, a suradnja s Coxom donijela mu je nove uloge: pored ostalih i u kultnom filmu redatelja Jima Jarmuscha »Mystery Train« iz 1989.
Album »Earthquake Weather«, svoj prvi pravi samostalni album, objavljuje 1989. s materijalom koji je mahom kombinacija dub reggaea i rocka u temama »Gangsterville«, »King Of The Bayou« i skladbi prožetih folkom u skladbama poput »Island Tropic«. Iste godine Strummer se priključio na kratko Poguesima najprije kao ritam gitarist, a potom kao kratkotrajna zamjena za njihovog pjevača Shanea McGowana.
Na scenu se diskografski vraća 1999. s novim pratećim bandom pod imenom John Strummer & The Mescaleros i albumom »Rock Art And The X-Ray Style« sa skladbama koje umjesto bazičnom rock and rollu mnogo više duguju egzotičnim i funk ritmovima, te world musicu. Sljedećim albumom iz 2001. naslovljenim »Global A Go-Go« otišao je još jedan korak dalje nastavljajući liniju začetu skladbama Clasha poput »Magnificent Seven« ili »Car Jamming«.
Skladbe na albumu najbliže su ekscentričnom folku i utjecajima world musica s afričkim, latinoameričkim i karipskim ritmovima uz dominaciju akustičnih glazbala. Preminuo je iznenada od srčanog udara u prosincu 2002.
Posthumno objavljen »Street Core« najbolji je Strummerov album na kojemu konačno funkcioniraju svi djelići mozaika kojega je godinama pokušavao složiti u logičnu glazbenu cjelinu. Primjerice, u »Coma Girl« reggae se prožeo s garažnim rockom dok je »Get Down Moses« bio uspjeli rock steady, »Long Shadow« na tragu Dylana, »All In A Day« garažna rock tema, a »Silver & Gold« country-rock balada.
