Na današnji dan 27. veljače 1951. rođen je Steve Harley, singer-songwriter te utemeljitelj i frontman Cockey Rebel. Najpoznatiji, naravno, po izvanvrenom hitu iz 1975. „Make Me Smile“.
Karijeru je započeo kao pjevač i glavni autor Cockney Rebel. Nastupni album „The Human Menagerie“ iz 1973. prošao je loše na tržištu, no kombinacija glam rocka, kabarea i atraktivnih scenskih nastupa osigurala im je kultnu publiku. Štoviše, unatoč lošoj prođi albuma, u vrh rang lista probio se i singl „Judy Teen“.
Sljedeći album „The Psychomodo“ iz 1974. bio je uspješan – jednako kao i singl „Mr.Softy“ skinut s albuma. Temeljen na istim kombinacijama utjecaja Davida Bowieja, Bryana Ferryja te Raya Daviesa i Kinksa, galeriji likova i prizora koji kao da su pozajmljeni iz filmova Fritza Langa, „The Psychomodo“ je dao niz iznimnih skladbi kojima su bile zajedničke čvrsta melodija i bogati slojeviti aranžmani. Brojevi poput „Ritz“ – vođene akustičnom gitarom i tipičnim dramatičnim „narativnim“ vokalom koji u nastavku teme dobiva raskošnu aranžersku nadgradnju art-popa – te „Cavaliers” – slično domišljene i realizirane skladbe s bowievskim vokalom, ogledni su primjeri Harleyevih tekstova nabijenim simbolizmom. Upečatljiva je bila i neurototična minijatura „Sweet Dreams“ s folk-rockom ozračenom violinom kao i „Sling It!“ te klavirska „Tumbling Down“ na tragu rukopisa Raya Daviesa ali i žovijalna „Band On The Corner“.
Unatoč uspjehu, Harley je – potaknut i sukobom s medijima – raspustio Cokney Rebel i okupio novu grupu pod imenom Steve Harley & Cockney Rebel. Nastupni singl „Make Me Smile“ – iznimna skladba u kojoj su se zajedno našli zavodljiva pop melodija i cinični Harleyev tekst novog obračuna s kritičarima i medijima – bio je senzacija i veliki hit. Ujedno i najava albuma „The Best Years Of Our Lives“ (objavljenog 1975.) koji je – zahvaljujući izravnijim pop melodijama i konciznijem pop rukopisu – bio najkomercijalniji Harleyev album. Uspješan je bio i singl „Mr Riffles“ a vrijedni pažnje kao novi zgodici bowievski roker „Mad Mad Moonlight“ (s upečatljivim gitarskim uletima), balada „It Wasn’t Me“.
Posljednji album pod imenom Steve Harley & Cockney Rebel bio je „Love’s A Primadona“ objavljen u listopadu 1976. godine. Album je dao tri nova iznimna broja. Naslovna skladba bila je zarazna pop tema s bogatim vokalima gostujućeg zbora i zgodnim gitarskim solom mnadahnutim flamencom a na sličnom je tragu bila je još jedna ljubavno/romantična klavirska tema „Love Compared With You“ (korijeni oba broja su u poetici koja je nakon faze glam/art rocka dala „Make Me Smile“).
Iznenađenje je bio cover Beatlesa „Here Comes The Sun“ kao hit singl ali i teme poput „G.I. Valentine“ (pod utjecajem Franka Zappe) u kojima je uz manijakalnu gitaru koja je vozila tijekom cijelog boja korišten i vocoder. Slijedeći albumi u sedamdesetima bili su bitno slabiji pa Harley odlazi u SAD i nastavlja samostalnu karijeru. Nastupni album „Hobo With A Grin“ iz 1978. bio je razočaravajući, kao i većina izdanja u osamdesetima. Premda je povremeno imao pokoji singl na rang listama – poput suradnje sa Sarah Brightman 1989. s temom iz „Fantoma u operi“ – nikada više nije dosegnuo negdašnji uspjeh i značaj. Nastupajući s obnovljenim bandom u devedesetima je snimio solidan koncertni album „Stripped To Bare Bones (live)“ dok se među izdanjima iz dvijetisućitih ističe „Poetic Justice“ iz 2002. sa skladbama snimljenim još 1996.
Steve Harley je preminuo 17. ožujka 2024. u 73. godini života.
