Na današnji dan 10. ožujka 1978. Bruce Springsteen je snimio konačnu verziju skladbe “Darkness At The Edge Of Town” koja se našla na istoimenom albumu.
„Darkness On The Edge Of Town“ snimljen je tri godine poslije „Born To Run“ i objavljen 2. lipnja 1978. Premda su mu tada zamjerali manirizam te Springsteenu opsjednutost djevojkama i automobilima (o kojoj su se sprdali deset godina kasnije i Prefab Sprout u skladbi „Cars & Girls“), i sadržajem i kvalitetom uz bok je prethodniku. Kao – kako je to patetično u vrijeme objavljivanja albuma zapisao jedan britanski kritičar – dio „procesa u kojem bol postaje umjetnost“. „Darkness…“ je doista bio album neprikrivene dešperacije. Njegovi protagonisti bili su tipični gubitnici iz „mračine na rubu grada“ a skladbe „Promised Land“, „Badlands“, „Adam Rasied A Cain“, „Factory“, „Racing In The Street“… među najsumornijima su u ukupnom Springsteenovom opusu. Album je pak imao istu energiju kao i prethodnik ali i slične biblijske reference kao i njegov nasljednik „The River“ te je svojevrsna kopča koja sva tri albuma povezuje u cjelinu.
Trogodišnja pauza između dva albuma uvjetovana je Springsteenovim sudskim sporenjem s starim menadžerom Mikeom Appelom koje je razriješeno izvansudskom nagodbom. U međuvremenu se Bossova poetika u odnosu na prethodni album promijenila. Nije više bilo spectorovske studijske „grandece“ niti „epskih“ brojeva koje su zamijenile konciznije teme a album je snimljen uživo u studiju. „…“Darkness“ je bila moja samurajska ploča, ogoljena i spremna za boj. Moji protagonisti u pjesmama se moraju riješiti svega što im je višak u borbi za preživljavanje. Na prethodnom albumu događale su se osobne borbe no rat se nastavljao. Na „Darkness“ su tako u prvi plan izašle šire političke i društvene teme i morao sam pronaći glazbu koja bi ih izrazila“, kazao je Boss u tadašnjem interviewu za Rolling Stone.
Album nije bio konceptualan no Springsteen je želio na njemu imati ciklus pjesama koje bi bile „filmične“ po uzoru na njemu tako omiljene filmove Johna Forda i američki „film noire“. Tekstovi su pak, po Bossovom priznanju, bili nadahnuti jednostavnošću „storytellinga“ klasičnog countryja a nova „sirovija“ i energičnija svirka pojavom punka. Također, i na ovom albumu odao je počast svojoj omiljenoj britanskoj grupi iz šezdesetih – Animalsima. Naime onaj čuveni riff iz „Badlandsa“ bio je izravna pozajmica iz njihove „Don’t Let Me Be Misunderstood“.
„Springsteen nastoji biti populista, spajajući mitske dimenzije mega zvijezde sa onom vrstom morala i društvene odgovornosti koja se doista rijetko može naći u rock mainstreamu“, zapisao je Jay Cocks, kritičar Time magazina. Bila je to posve točna dijagnoza svega što je Springsteen radio na svojim klasičnim albumima prije intimističkih emocionalnih seciranja u osamdesetima. Zapravo, Springsteenov je „populizam“ – u kojega su uvaljali i „Darkness At The Edge Of Town“ – skrivao jednu od temeljnih odlike novog iznimnog autorskog rukopisa. Bio je to odabir pozicije umjetnika savjesti koji želi govoriti o sudbini malih ljudi i biti kroničar ali i kritičar svakodnevne Amerike.
Nastavak na samom početku osamdesetih s albumima „The River“ i „Nebraska“ pokazao je koliko je Jay Cocks bio u pravu.
