Na današnji dan 18. svibnja 2017. otišao je – i to „neočekivano i iznenada“ prenijeli su mediji – još jedan velikan rocka: Chris Cornell. Preminuo je u 53. godini. Skladatelj i ritam gitarist Soundgardena (a kasnije i Audioslavea) bio jedan od začetnika glazbene revolucije u Seattleu i jedna od ključnih figura grungea.
Soundgarden su bili jedna od prvih grupa koja je potpisala za tada nepoznatu lokalnu etiketu Sub Pop i izrazito utjecala na formiranje grunge scene. Dva nastupna EP-ja pokazali su naime da je grupa koju je predvodio pjevač Chris Cornell pod jakim utjecajem metala i žestokog garažnog rockam te, posebice Stoogesa, Led Zeppelina i Black Sabbatha. Uslijedio je album prvijenac „Ultraomega OK“ etiketi SST 1988. i – premda je bio kaotičan – naznačio je sve temeljen odlike kasnijeg iskaza Soundgardena te autorski potencijal i sjajan vokal Chrisa Cornella. Sljedeći album „Louder Than Love“ iz 1989. snimljen za A&M, bio prvi projekt jednog grunge-banda na major-etiketi te dokaz da se naizgled „marginalna“ glazbena pojava iz Seattlea može dobaciti do šire publike. I dobacio se čemu je svakako kumovao snažan i goropadni Cornellov vokal te „opaki“ metalni riffovi kombinirani s gotovo zaraznim melodijama. Skladbe „Loud Love“, „Ugly Truth“, „Big Dumb Sex“ ili „Hands All Over“ bile su pravi zgodici „cornellovske“ vizije post-metala te posljednja etapa transformacije grupe od sljedbenika heavy metala sedamdesetih nadahnutih i garažnim rockom do neupitnih ambasadora i zvijezda grungea.
Status prvoborca grunga potvrdio je i suradnjom s kasnijim članovima Pearl Jama Vedderom, Gossardom i Amentom na projekt Temple Of The Dog no sve je to bila predigra pred konačno osvajanje publike s obje strane Atlantika. Donio ga je album „Badmotorfinger“ iz 1991. Pohvale kritike i komercijalni uspjeh (i kod metalaca i onih sklonjih grungeu) dugovao je metalnim riffovima, agresivnim, no melodioznim gitarama i skladbama koje su – kao ogledni primjerci poetike grungea – spajali pop melodije i hard rock/heavy metal zvuk. Sljedeći „Superunknown“ iz 1994. bio je još bolji! Posvojivši razne utjecaje od psihodelije i beatlesovskih harmonija do bluesa i stadionskoga rocka sedamdesetih, Soundgarden su snimili album uspješnog retro-rock zvuka s grandioznom produkcijom i monolitnim zvukom. Cornellov apokaliptični vokal u himničkoj „Black Hole Sun“, moćni riffovi u „Spoonmanu“ te psihodelija u „Fell On Black Days“, bili su vrhunci jednog od najuspješnijih albuma grungea.
Usljedio je 1996. još jedan (nešto slabiji) album „Down On The Upside“ no zbog unutarnjih razmirica , ali i Cornellovih ovisničkih problema, Soundgarden se u travnju iduće godine razilaze. Naravno, nije to bio i kraj Cornellove karijere. Prvi od samostalnih albuma – „Euphoria Morning“ iz 1999. – donio je odmak od zvuka Soungardena s naglaskom na sjajnom vokalu i tekstovima umjesto na prepoznatljivim riffovima no Cornell je najavio povlačenje sa scene.
Ne zadugo jer uslijedila je plodonosna suradnja s članovima Rage Against Machine pošto je uskočivši na upražnjeno mjesto pjevača nakon odlaska Zacka de la Rocha te – kao autor i pjevač – ostavio ključan trag na projektu Audioslave. Istoimeni album u produkciji Ricka Rubina bio je sjajno ocijenjen od kritike i prihvaćen od publike. Baš kao i slijedeći „Out of Exile“ (2005.) koji je dosegao vrh Billboardove rang liste i njegov „platinasti“ nasljednik „Revelations“ objavljen godinu kasnije.
No na vrhuncu nove popularnosti Cornell napušta Audiosalve i 2007. objavljuje novi solo album, gotovo autobiografski, „Carry On“. S još jednim zaokretom. Ovog puta prema elektronici. I slijedeći album „Scream“ (2009.) bio je prepun R&B stilizacija i elektronike no bez većeg uspjeha kod publike.
Možda je i to bio razlog da se Cornell vratio starom jatu Soundgardena koji su najporije 2010, nastupili na čuvenom Lollapalooza festivalu a onda objavili retrospektivne albume „Telephantasm“ i „Live on I-5,“ sa zapisima čuvene turneje iz 1996. No Cornell se opet okrenuo samostalnoj karijeri i nakon „akustičarske“ turneje objavio najprije EP a onda i album „Songbook“. Bilo je to svojevrsno „čiščenje“ prije ulaska u studio sa Soundgardenom i objave novog albuma „King Animal“. Kako to već biva uslijedio je ponovo solo album. „Higher Truth“ je 2015. snimljen u produkciji Brendana O’Briena. Album koji je dao dramatična O’Brienova aranžerska rješenja po mjeri Cornellovog vokala, bio je nažalost i posljednji za radoholičnog i karizmatičnog pjevača. Koji je, sasvim sigurno, još mnogo toga imao za reći.
