Na današnji dan 25. kolovoza 2014. Kate Bush je nakon pauze koja je trajala od 1979. počela turneju s 22 koncerta nastupom u Eventim Apollo u Londonu. Rezultata koncerata je bio povratak njenih osam albuma na britanske rang liste.
Album prvijenac „The Kick Inside“ je tada devetnaestogodišnja Kate Bush objavila 17, veljače 1978. a na njemu su se našli brojevi koje je napisala još godinama ranije. Objavljivanju albuma odnosno ugovoru s EMI-jem je kumovao David Gilmour kojemu su se veoma svidjele njene rane demo snimke. Dvije od njih – „The Man With The Child In His Eyes“ i „The Saxophone Song“ našle su se i na albumu. Prije njegovog snimanja Kate je s pratećim KT Bush Bandom brusila skladbe nastupajući u manjim klubovima. S pratećim bandom – kojem su po želji producenta Andrewa Powella dodani i iskusni studijski glazbenici – u londonskom AIR studiju tijekom ljeta 1977. snima album koji je zacrtao trasu i stil koji će krasiti sve njene kasnije albume. Zajedno sa njenim studijem plesa uz potporu znanog Linsdaya Kempa (koji je vraški utjecao i na Bowiea) veoma važnog za njene nastupe u živo (ali je posvetu dobio i u skladbi „Moving“), Kate je od prvijenca nadalje koristila literarne utjecaje i „filmičnost“ svojih tekstova. „Wuthering Hights“ a potom drugi singl „The Man With The Child In His Eyes“ katapultirali su album na vrh rang liste.- No njegova vrijednost – danas možda očitija nego li ikad – je u iznimnoj autorskoj kvaliteti i izvedbi svih brojeva. Katein vokal je senzualan ali i nevjerojatno sugestivan i zreo za tinejdžerku a proudukcija i sama svirka (koja je pobrala najbolje od prog rocka na umoru) posve drugačije od svega objavljenog te godine u – najšire shvaćenoj – produkciji popa. „Moving“ primjerice otvara glasanje („pjesma“) kita što daje posebno ozračje koji koristi klasičan instrumentarij rocka (gitaru, bas, bubanj, električni klavir), nježne balade „The Man With The Child In His Eyes” s raskošnim aranžmanom (kao podrška klaviru) naslonjenom i na barokni-pop, „Them Heavy People“ sa zanimljivom dramaturgijom broja sastavljenog iz tri ritmički/stilski različita dijela (jedan od njih i na tragu reggaea) srasla u cjelinu, eterična „Strange Phenomena“ sa zarazno pitkim refrenom, rockerska „James And The Cold Gun“ ili isposnička klavirska „Feel It“… pokazale su da je Kate sposobna uvjerljivo igrati na različitim glazbenim terenima.
Drugi album „Lionheart“ objavljen je 13. studenog 1978. uspijevajući da u vrijeme eksplozije punka i nove estetike bude aktualan i vrijedan svake pažnje. Kate nije bila zadovoljna požurivanjem iz EMI-ja koji je htio brzo kapitalizirati na uspjehu prethodnika pa su se na albumu našle samo tri nove napisane skladbe: „Symphony In Blue“, „Fullhouse“ i „Coffee Homeground“ dok je preostalih sedam brojeva bio danije napisan – no ažuriran – Katein materijal. Riječ je o tipičnim klavirskim baladama s prozračnom atmosferom uz promjene ritma i naglašenije (rokerske) gitare dok „Coffee Homeground“ vješto ulazi u prostor pariškog kabarea ili britanskog music halla.
Iako nešto slabiji od prethodnika „Lionheart“ – ponovo snimljen u produkciji Andrewa Powella – donosi nastavak njenih literarnih i filmskih nadahnuća. Klavirska balada „In Search Of Peter Pan“ čak je uključila i modificirani znani glazbeni citat iz Disneyevog „Pinokija“ „When You Wish Upon A Star“ dok se skladba „Coffee Homeground“ referira na film „Arsen i stare čipke“ a istovremeno dramatična i nježna „Hammer Horror“ na „Zvonara crkve Notre Dame“.
Iskustva s „Lionhearta“ i njegovog „rastresitog materijala“ itekako su bila korisna za nastavak Kateine karijere albumima u slijedećoj dekadi.
