Odlazak pukovnika Croppera
Steve Cropper – znan i kao Colonel – preminuo je jučer 3. prosinca u 84. godini života. Bio je vrtaški utjecajan gitarist, producent te autor koji je ostavio golem trag na izdanjima znamenitih Stax records. Ili, točnije na albumima i skladbama velikana poput Otisa Reddinga, Wilsona Picketta, Sama & Davea, Carle i Rufusa Thomasa… Uostalom da je samo bio ko-autor antologijskih hitova za Wilsona Picketta (“In The Midnigh Hour”), Otisa (“(Sittin’ On) The Dock Of The Bay”) i “Knock on Wood“, bio bi zlatnim slovima upisan u povijest južnjačkog soula.
U osamdesetima i devedesetima bio je jedan od ključnih glazbenika u projektu Blues Brothersa (koje sam srećom ulovio u Cannesu u živo!) zajedno sa starim suradnikom basistom Donaldom Duck Dunnom. Naime, obojica su bili članovi kultnih Booker T & MG’s – kućnog banda Stax recordsa.
Booker T. & the M.G.’s su u pravom smislu bili “kućni“ rhythm and blues/soul/funk band Stax Recordsa; glazbenici koji su bitno doprinjeli osebujnom zvuku južnjačkog (Memphis) soula. Grupa u kojoj su osim orguljaša Bookera T Jonesa bili gitarist Steve Cropper, basist Lewie Steinberg (kojeg je 1966. zamijenio Donald „Duck“ Dunn) i bubnjar Al Jackson Jr. snimila je naime na stotine albuma velikana južnjačkog bluesa, rhythm and bluesa i soula te sudjelovala na najznačajnijim hitovima Wilsona Picketta, Otisa Reddinga , Billa Withersa, Sama & Davea, Carle Thomas, Rufusa Thomasa („Walking The Dog“), Alberta Kinga… Osebujan groove banda u kojem su posebnu ulogu imale „lelujave“ orgulje te bluesy riffovi Booker T-ja te gitara Stevea Croppera – jednog od najutjecajnijih gitarista šezdesetih čije su fraze mnogi kopirali – preteču je imao u Cropperovoj prethodnoj grupi Mar-Keys. Bio je također i svojevrsni zaštitni znak tadašnjih „revija Staxa“: koncerata na kojima su uz pratnju MG’sa nastupale glavne zvijezde diskografske kuće iz Memphisa. O jednom takvom nastupu u lipnju 1967. u magazinu „Soul Music Monthly“ pisao je kritičar Bill Millar. „Odjeveni u odijela boje limete i bijele košulje, MG’s je predvodio basist Duck Dunn skakućući pozornicom poput kakvog rock glazbenika. Za razliku od njega Steve Cropper, najpopularniji član banda, mirno je stajao u pozadini, „skriven“ iza svog instrumenta. No u skladbi „Hip-Hug Her“, njegova je gitara oživjela u čudesnom solu s dugim notama koje su odjekivale dvoranom (…). Vješte izmjene solo dionica između bluesu riffova orgulja Booker T-ja i Cropperovovih gitarskih fraza, oduševile su publiku i podigli ju na noge…“.
Booker T and MG’s su kao samostalan bend bljesnuli na (i za današnje uši čudesnom!) instrumentalnom albumu “Green Onions” iz 1962. Otvorio ga je naslovni broj (i hit singl) sa lucidnim spojem modernog groovea, orgulja na tragu jazzy varijacija Jimmyja Smitha te upečatljivog i zaraznog riffa s reskim gitarskim uletima i minimalističkim Cropperovim solom. Skladba je nastala tijekom stanke u studiju kao kolektivna improvizacija na podlozi blues riffa no unatoč tome postala je jedan od najpoznatijih instrumentala rocka.
Obrade „I’ve Got A Woman“ Raya Charlesa te „One Who Realy Loves You“ Smokeya Robinsona donijele su nova uzbudljiva čitanja s Booker T-jem i Cropperom u glavnim ulogama baš kao i posvajanja pop tema „Stranger On The Shore“ i „Rinky-Dink“. Utjecaj albuma „Green Onions“ bio je golem o čemu primjerice svjedoče tadašnji brojni filmovi sa „plesnom glazbom“ koja je doslovno naslonjena na obrasce Booker T and MG’s-a te njihovu verziju „Twist And Shout“.
Svi kasniji samostalni albumi Booker T and MG’s su nastajali po istom načelu kao i njihove svirke studijskih glazbenika: na kolektivnoj intuitivnoj improvizaciji na zadanu temu pa su na tragu prvijenca nastavili objavljivati albume kvalitetom jedan drugome do uha tijekom šezdesetih. Desetljeće su pak zaključili odličnim „McLemore Avenue“ (što je adresa Staxovog studija ispred kojeg su se, prelazeći poput Beatlesa „zebru“, i fotografirali) sa svojim nadahnutim čitanjem albuma „Abbey Roada“ Beatlesa. Album je snimljen u tri duga medleya (objedinjujući utjecaje psihodelije, funka, bluesa…) dok je Harrisonova „Something“ objavljena kao singl. „McLemore Avenue“ bio je naprosto veliki finale diskografije desetljeća u kojem su i Booker T and MG’s a posebice Steve Cropper dali golemi obol.
