BRANO LIKIĆ
Sidran
Croatia records
Arsen Dedić je – iako i sam pjesnik – „pjevao pjesnike“. Od Tina Ujevića do Jure Kaštelana; od Ivana Gorana Kovačića do Gustava Krkleca; od Krleže do Luke Paljetka i nezaobilaznog Zvonimira Goloba. Pjesnike su pjevali i Hrvoje Hegedušić i Zvonko Šišić te mnogi drugi domaći šansonjeri. Posebice oni vezani uz Zagrebačku školu šansone. No friški album Brane Likića „Sidran“ posvećen, naravno, poeziji velikog sarajevskog pisca Abdulaha Sidrana, donekle je drugačiji album posvete pjesničkoj riječi. Likić je napisavši glazbu, aranžmane i produciravši album na kojem je i pjevač, potpisao osebujan hommage. Unijevši u Sidranove tekstove i sebe kao pjesnikovog duhovnog „suputnika“ u mahom sjetnoj te nostalgičnoj storiji o ljubavi, odrastanju, rodnom gradu…
Brano Likić je itekako iskusan glazbenik koji dobro zna da se na ovakvim projektima lako možeš pokliznuti ako vlastitom (skladateljskom i izvođačkom) egu dopustiš da natkrili pjesnika čijim stihovima želiš odati počast i dati dodatnu vrijednost. Stoga je svaka od skladbi zamišljena i odrađena kao glazbeni srodnik pjesnikovih stihova; kao – evo još jednom te riječi – suputnik a ne suparnik. Mada album formalno spada u kategoriju „old school“ šansone on nije uvijek prigušeno ambijentalan i „pričalački“. Jer, kao i Arsen, Likić se vješto poigrava sa različitim žanrovskim formama birajući one koje najbolje priliježu uz pjesnikove riječi i njihovu atmosferu.
Zato je, recimo, „Život je kratak za Sarajevo“ kabaretska jazzy tema, „Slijepac pjeva svome gradu“ melankolična klavirska balada, „Trijebio sam korov“, „Ti i ja čega smo zbir“ i „Žuti kredenac“ skladbe ozračena tradicijom šansonjerskog folk-popa ili čak – u ovoj potonjoj – Nicka Drakea. „Gost sa drugog svijeta“ je pak zanimljiva stilizacija bluesa, „U pustu maglinu oslušni“ funk tema čak na tragu Isaaca Hayesa ili Popa Asanovića iz vremena Majke zemlje” a nježna “Jesi li se umorilo srce moje” oplemenjena pozadinskim (klapsko/zbornim) vokalima.
Likićev album posvete Sidranovoj poeziji naprosto je rasni šansonjerski komad koji mora biti po guštu štovateljima velikog pjesnika ali i ljubiteljima Likićevog (pogolemog) glazbenog opusa.
