Na današnji dan 22. srpnja 1977. Elvis Costello (ili pravim imenom Declan Patrick MacManus) je objavio nastupni album „My Aim Is True“. Ploča u izdanju Stiff Recordsa jedan je od najimpresivnijih debuta poznih (punkerskih i novovalnih) sedamdesetih. Snimljena je uz podršku kalifornijskog country-rock banda Clover koji na izvornom britanskom izdanju nisu bili navedeni zbog problema s ugovorima.
Costello je karijeru započeo još početkom sedamdesetih nastupajući pod imenom D. P. Costello no demo snimke koje je slao diskografskim kućama nisu urodile ugovorom. Ipak u kolovozu 1976. potpisuje ugovor s londonskim Stiff records u kojoj je kao kućni producent bio Nick Lowe; i sam sjajan autor/izvođač i član negdašnjeg kultnog pub rock banda Brinsley Schwartz,
„My Aim Is True“ je sniman mahom uživo na sessionima koncem 1976. i početkom 1977. od skladbi koje je kao demo snimke Costello snimio ranije s tadašnjim bandom Flip City. Skladbe su bile nadahnute izravnošću i energijom punka ali i novovalnih utjecaja, pub rocka, power popa, honky tonka, rockabillyja i starog rock and rolla uz tekstove koje su kritičari kasnije nazvali spojem poetike Bob Dylana i punkerske izravnosti. Primjerice skladbe poput „Miracle Man“, „No Dancing“ i kasnijeg koncertnog standarda „Alison“ bile su ozračene melodioznošću ranog rhythm and bluesa no iskazane na svjež autorski potentan način dok su, recimo, „Less Than Zero“, „Mystery Dance“ i „Sneaky Feelings“ imali korijen i u rockabillyju. Uvodna minijatura „Welcome To The Working Week“ bila je pak tipičan punkoidan sirovi broj s tekstom koji je govorio o frustraciji mladca skromnog podrijetla koji se nastoji uklopiti u srednju klasu. „No Dancing“ je – kako je kasnije tvrdio sam Costello – bila produkt želje da se spoje utjecaji Phila Spectora i Mersey beata, balada „Alison“ zrcalila uplive jazza (posebice u tretmanu gitara) , „Less Than Zero“ ljutiti odgovor na jačanje britanskih neo-fašista i totalitarizma (što je ema kojoj se Costello često vraćao), „Mystery Dance“ prizivao Buddyja Hollyja.
Skladba „Watching The Detectives“ u lijenom rerggae ritmu ite uletima gitare i orgulja je u Velikoj Britaniji bila objavljena kao singl (i to prvi koji je došao na rang liste) no uvrštena je na američko izdanje albuma prvijenca.
Ma koliko da bio tipičan proizvod vremena „My Aim Is True“ je već na početku Costellove diskografske karijere pokazao njegovu trajnu sklonost za kombiniranje različitih utjecaja, preskakanje žanrovskih ograda te vječno traženje novih glazbenih „formata“ za iskaz svojih autorskih zamisli. S vječno prisutnim osjećajem za melodiju.
