Na današnji dan 7. kolovoza 1971. Bee Gees su došli na prvo mjesto američke rang liste singlom „How Can You Mend A Broken Heart“ ( i tamo ostali četiri tjedna). Skladbu su braća Gibb n ajprije ponudili Andyju Williamsu a kad ju je odbio sami je snimili. Sjajnu baladu je kasnije snimio Al Green a za njim mnogi drugi učinivši od nje pravi evergreen.
Za mainstream pop publiku koja ih je upoznala u poznim sedamdesetima kao globalne zvijezde disca ili pak u njihovim „croonerskim“ osamdesetima i devedesetima, zacijelo nesuvislo djeluje spomen Bee Geesa kao sjajne britanske psihodelične pop atrakcije s kraja šezdesetih. Iliti grupe čiji je prvi album izvan Australije naslovljen „Bee Gees 1st“ iz 1967. jedan od najboljih albuma žanra. U ostavštini šezdesetih posebno mjesto zauzimaju njihovi albumi „The Bee Gees 1st“ (kojem su prethodila dva australska albuma) kojeg je najavio sjajan singl „New York Mining Disaster 1941“ i njihov prvi hit s obje strane Atlantika. Također i ultimativan broj psihodeličnog pop-rocka.
Bio je naime prepun neobičnih instrumenata i gitarskih (havajskih) štimova, s gudačim kvartetom i beatlesovskim štihom koji je dio kritičara i radijskih DJ-a doveo u zabludu da je riječ o nekoj tajnoj snimci samih Beatlesa. Tu je bio i mega hit „Holiday“ u kojem su Bee Gees posegnuli i za raskošnim aranžmanima Brill Building Popa i chamber-popa. Skladbe poput „I Close My Eyes“, „To Love Somebody“ (odlična soulom ozračena balada koju je Barry napisao za Otisa Reddinga a koju su kasnije snimali mnogi), „I Can See Nobody“ ili „Close Another Door“, osim psihodeličnih elemenata nosili su jaki autorski i izvođački pečat Gibbovih. Kad se sve zbroji „The Bee Gees 1st“ jedan je od najboljih psihodeličnih (pop)rock albuma, ploča bez ijedne slabe skladbe te s naramkom doslovno vječnih melodija.
Početkom 1968. Bee Gees odlaze na veliku i uspješnu američku turneju promovirajući album „Horizontal“ koji je donio dva mega hita – „Massachussetts“ i „World“ ali i uspjele balade poput „And The Sun Will Shine“ i „Really And Sincerely“. Komercijalni uspješni niz nastavlja album „Idea“ iz rujna 1968. odnosno njegovi novi hit singlovi „I’ve Gotta Get A Message To You“ (s patentiranim uvodnim falsettom i raskošnim troglasima u zaraznom refrenu) te nježnom Robbinovom baladom „I Started A Joke“. Najbolji albuma Bee Geesa u šezdesetima bio je dvostruki „Odessa“.
Objavljen u ožujku 1969. bio je izvorno zamišljen kao konceptualni projekt poput „bijelog albuma“ Beatlesa a njegovi šaroliki utjecaji odražavali su različita promišljanja o budućnosti i smjeru kojim će dalje ići Bee Gees. Na albumu su se našli brojevi poput naslovne „Odesse“ s očitim utjecajima prog-rocka s tada kurentnim elementima klasike i raskošnom orkestracijom uz, dakako, jednako raskošne vokale. Bile su tu i folkom ozračene balade („You’ll Never See My Face Again“, „Suddenly“) te laganice s prepoznatljivim Robinovim falsetto vokalom („Black Diamond“, „1st Of May“, odlična „Lamplight“). Album su popunile country stilizacije (izvrsna „Marly Purt Drive“, „Give Your Best“), „pop simfonije“ a la Brian Wilson („Edison“) i teme na tragu music halla i Beatlesa („Whispper Whispper“)…
Bez obzira na kasniji uzlet karijere polovinom sedamdesetih i fenomen „Saturday Night Fever“, „1st Album“ i „Odessa“ su najbolji albumi Bee Geesa i svakako dio veličanstvene diskografske ostavštine šezdesetih.
