Na današnji dan 8. veljače 1977. objavljen je nastupni album Televisiona.
Television su jedna od najutjecajnijih grupa s njujorške punk scene sedamdesetih. Osnovani su 1973. a nakon prvog – neuspješnog – singla „Little Johnny Jewel“, koji su objavili 1975. na nezavisnoj etiketi Ork records godine, grupu je napustio Richard Hell. Zamijenio ga je Fred Smith, bivši član MC5 i kasniji suprug Patti Smith pa nova postava postaje jedan od redovnih „abonenata“ kluba CBGB. Television su od početaka karijere bili pod jakim utjecajem Velvet Underground i garažnog zvuka, no zaštitni znak njihovih koncertnih nastupa, a kasnije i rada u studiju, bili su gitarski jamovi i instrumentalni „dijalozi“ Toma Verlainea i ritam gitarista Richarda Lloyda. Osebujni iskaz grupe sklonost za jazz bubnjara Billyja Ficcae upotpunjavali su tekstovi nadahnuti poezijom francuskih pjesnika Baudelairea, Verlainea i Rimbauda.
Prvi album „Marquee Moon“ objavljen je 8. veljače 1977. u produkciji Verlainea i Andyja Johnsa te do danas cijenjen kao jedan od najutjecajnijih albuma (posebice za alter i indie rock) nastalih krajem sedamdesetih. Iskričave gitare i jamovi odredili su zvuk prvijenca koji je – za razliku od kratkih trominutnih i troakordnih brojeva s punk scene – imao i desetominutnu naslovnu temu s hipnotičkim gitarskim međuigrama i atmosferom Velvet Udergrounda. Album koji je većim dijelom snimljen uživo u studiju predstavio je Verlainea kao sugestivnog pjevača na tragu Loua Reeda i Patti Smith (s kojom je band dijelio pozornicu u CBGB-u) te dao iznimne skladbe poput naslovnog gotovo jedanaestominutnog broja (na britanskom singl izdanju podijeljenog u dva dijela raspoređena na obje strane), „Elevation“, „See No Evil“, „Venus“ i „Torn Curtain“. Skladbe albuma bile su bliske kritičarskoj etiketi post punka ili art punka s kombinacijom kraćih melodioznih i dužih instrumentalnih tema ili dionica u kojima se osim upliva garažnog rocka šezdesetih zrcalilo i nešto od iskustva prog rock grupa i psihodelije.
„Marquee Moon“ bio je gotovo posve marginaliziran u SAD-u, no u Engleskoj je dospio na Top 30. S druge strane Atlantika Television su stekli kultnu publiku.
Sljedeći „Adventure“ iz travnja 1978. snimljen u produkciji Johna Jansena i Verlainea bio je nešto slabiji, no koliko je god približavanjem srednjoj struji rock produkcije možda razočarao kritiku i publiku, dao je vrlo dobre skladbe: „Glory“, „Careful“, „Days“ i „Carried Away“.
Slaba prođa albuma, osjetno suzdržanije kritike i očito raslojavanje unutar samog banda navijestili su razlaz do kojega je došlo samo koji mjesec kasnije.
„The Blow Up“ izvorno je bio objavljen kao kaseta 1982. godine, a na CD-format prebačen je tek 1994. Riječ je o snimkama posljednje turneje Televisiona koja ih je predstavila u energičnom, naglašeno rokerskom izdanju. Television su se okupili još jednom 1990. za turneju i studijski album „Television“. Uzgred rečeno svi negdašnji elementi ponovno su se našli na svome mjestu, no album je ipak bio samo slabi podsjetnik na negdašnje reprezentativno izdanje, pa se 1993. ponovno razilaze. I jedna osobna opaska: srećom tijekom promotivne turneje albuma „ulovio“ sam ih na koncertu u londonskom Town & Country Clubu.
