Na današnji dan 28. listopada 1972. Stevie Wonder je objavio petnaesti studijski album „Talking Book“ koji u je donio prvo mjesto na Billboardovoj rang listi singlica hitom „You Are The Sunshine Of My Life“ te tri Grammyja. “You Are the Sunshine of My Life“ osvojio je nagradu za najbolji muški vokal u kategoriji popa a još dva Grammyja u kategoriji najbolji muški R&B vokal te najbolja R&B skladba dok je „Superstition“ proglašen najboljom R&B skladbom.
Većina skladbi nastala je na istim sessionima koji su dali prethodni (također sjajan) album „Music Of My Mind“. Oba albuma su bila dokaz nove umjetničke slobode koju mu je dala diskografska kuća Motown kaneći naglasiti Wonderovo „odrastanje“ nakon izvornog uspjeha kao tinejdžerskog čuda od djeteta. Očekivano, album je u prvi plan stavio klavijature poput Fender Rhodes električnog klavira, Hohnerovog clavineta Model C (koji postaje zaštitni znak njegova zvuka) ali i Arp te Moog sintesajzera.
Bilo je to najočitije u funky brojevima poput „Maybe Your Baby“, „Big Brother“ i mega hita „Superstition“. Svoku lirsku stranu Wonder je ponovo pokazao u iznimnim laganicama poput „Blame It On The Sun“, “Looking Foe Another Poor Love” ili „You And I“. „Superstition“ je clavinetom odigrao golem utjecaj na cijelu rastuću funk, rock i jazzy scenu.
Baš kao i cijeli album kao prvi od trolista iznimnih ostvarenja iza kojeg slijede „Innervisions“ i „Fullfilingness’s First Finale“ ali i kasnijeg „Songs In The Key Of Life“. Zacijelo i zahvaljujući učinku zvjezdanih gostiju poput Jeffa Becka (u „Lookin’ For Another Pure Love“) koji su asistirali Wonderu koji je pak odsvirao gotovo sve instrumente (naravno uključujući i usnu harmoniku). U skladbama poput „Big Brother“ (nadahnute Orwerllovom „1984“) Wonder je progovorio o položaju crnaca u Nixonovoj Americi dok je u većina ljubavnih tekstova utkana i sjeta.
„Talking Book“ je osvojio i publiku i kritiku te ostao jedan od velikih albuma sedamdesetih.
