Na današnji dan 31. svibnja 2019. u 71. godini života preminuo je Roky Erickson. Još jedan psihodelični “crazy diamont” bio je utemeljitelj i lider !3th Floor Elevatorsa. Kultni prvijenac 13th Floor Elevatorsa „The Psychedelic Sounds Of The 13th Floor Elevators objavljen je 1966. kao jedno od remek djela psihodelije.
Predvođeni pjevačem Rokyjem Ericksonom, 13th Floor Elevators pravi su američki pioniri psihodelije i acid-rocka. Osnovani su u Texasu sredinom šezdesetih kao tipičan garažni rock band. Kombinacija folk-rocka i garažnog zvuka za koju je najzaslužniji Tommy Hall i Ericksonov mumljajući vokal te psihodelični Hallovi tekstovi, Elevatorsima su priskrbili kultnu publiku, ali i utjecaj na underground sceni. Glavna ideja albuma bila je potaknuti uporabu haluciogena i acida koji „otvara um“ novim spoznajama pa je najveći dio albuma i bio snimljen kao haluciogeni eksperiment. Svjedočila je o tome „Fire Engine“ sa zavijanjem sirena ili pak „Monkey Island“ u kojoj je Erickson sumanuto vrištao i urlao.
Drugi album „Easter Everywhere“ iz 1967. bio je također u otklonu od rock-mainstreama, no dao je iznimne brojeve poput „Slip Inside This House“ – koja je skinuta i na singl – te psihodeličnog bisera „She Lives In A Time Of Her Own“. „Bull Of The Woods“ – snimljen je pak početkom 1968., uglavnom bez Ericksona, a objavljen 1969. – donio je mahom Sutherlandove skladbe. Iznimka je bila iznimna verzija „May The Circle Remain Unbroken“. Bio je to nažalost i posljednji studijski album grupe koja se razišla zbog Ericksonovog trogodišnjeg prisilnog boravka u mentalnoj ustanovi kamo je dospio – i dobio terapiju elektrošokovima i jakim lijekovima – nastojeći izbjeći optužbu za ilegalno posjedovanje narkotika. Originalna postava Elevatorsa – s Ericksonom – okupila se doduše ponovo 1972., a potom i 1984. Novi gitarist Greg Forest zamijenio je Staceya Sutherlanda koji je ubijen 1978.
Roky Erickson je poput Syda Barretta bio, iznimno utjecajna, ali i tragična figura psihodelije. Nakon razlaza matične grupe imao je karijeru obilježenu usponima i padovima koji su počeli tragičnim trogodišnjim boravkom u mentalnoj ustanovi u koju je dospio braneći se “neuračunjljivošću” od optužbi za posjedovanje marihuane. Nakon izlaska iz bolnice tek 1972. (kada ga je sud proglasio i službeno zdravim), uporno je pokušavao povratak na scenu, no s malo uspjeha, pa je u osamdesetima uglavnom preživljavao od socijalne pomoći. Prvi Ericksonov pokušaj povratka na scenu bio je 1975. s grupom Blieb Alien, s kojima snima singl »Red Temple Prayer (Two Headed Dog)«, i počinje se opsesivno baviti temama iz horrora i filmova B produkcije koje predstavlja i na albumu “The Evil One”, iz 1981. Album koji je kasnije ponovno objavljen pod imenom “I Think Of Demons”, donio je teme poput singla “Two Headed Dog” te “Night Of The Vampire” i “I Walked With A Zombie”.
“Roky Erickson & The Aliens” iz 1980. bio je također album spajanja negdašnje garažne psihodelije, hard rocka i bizarnih tekstova pobranih iz satanističkih i horror filmova. Tijekom osamdesetih Erickson je objavio još nekoliko singlova i kompilacija starog materijala, ali bez uspjeha pa ponovno – ovoga puta sa stvarnim mentalnim problemima – biva hospitaliziran. Tribut projekt posvećen Ericksonu “Where The Pyramid Meets The Eye” okupio je brojne štovatelje, poput ZZ Top , R.E.M. te Butthole Surfersa i potaknuo diskografske kuće na objavljivanje niza kompilacija i reizdanja. “All That May Do My Rhyme” iz 1995. donio je remikseve skladbi koje su mahom snimljene u osamdesetima. “Never Say Goodbye” iz 1999. album je reprezentativnih, ranije neobjavljenih, skladbi, “Don’t Knock The Rok” iz 2004. album covera i autorskih brojeva snimljenih u kućnom studiju 1978. a “You’re Gonna Miss Me” iz 2007. album glazbe iz dokumentarnog filma o Ericksonu.
