Na današnji dan 17. kolovoza 1968. The Rascals su bili na vrhu američke rang liste hitom “People Got To Be Free”.
Young Rascals/Rascals tipični su predstavnici američke scene u drugoj polovini desetljeća. Bend osnovan 1965. jedan je od izdanaka tadašnjeg blue-eyed soula no od konkurencije su ih razlikovali vlastiti autorski brojevi ali i sposobnost da brzo (u realnom vremenu) posvoje druge dominantne utjecaje i struje. I to u impresivnom rasponu od zvuka britanskih „invazijskih“ bendova do psihodelije te jazzy i latino začina. Pretočili su ih u niz uspješnih singlova i hitova. Prvi – doduše minoran uspjeh – donijela im je „I Ain’t Gonna Eat Out My Heart Anymore“ a potom 1966. rasni hit „Good Lovin’“; vješto posvojen rhythm and blues/doo wop broj Olympicsa koji će se naći i na nastupnom albumu.
Skladba je utemeljila obrazac ranog zvuka benda s prepoznatljivim višeglasjima, Hammond orguljama Felixa Cavalierea te spajanjima rhythm and bluesa, američkog garažnog rocka tog vremena i engleskih pozajmica. Pokazao je to efektno izvrsni prvijenac „Young Rascals“ objavljen u ožujku 1966. Bio je to album s nizom pomno odabranih covera, odličnom kombinacijom sirovog garažnog zvuka i blue-eyed soula u izvedbi (kao i kod Beatlesa) trojice odličnih pjevača: Cavalierea, Eddiea Brigatija i Genea Cornisha. Album nije imao ni jedan slabi trenutak od uvodnog rock ‘n’ rolla „Slow Down“ (s karakterističnim garažnim orguljama i izvedbom na tragu ranih Beatlesa) do zaključnog covera „In The Midnight Hour“ s bogatim vožnjama orgulja podebljanih naglascima ženskih pozadinskih vokala u maniri southern-soula Staxa. S jedne strane coveri rhythm and blues/soula, teme u kojima dosežu razinu Jamesa Browna (kao u brzoj „Do You Feel It“) te brojevi poput „Just A Little“ s primislima na Mersey beat i višeglasja poput Holliesa a s druge standardi rock’n’rolla poput „Mustang Sally“ te Dylanova „Like A Rollin Stone“. Potonja u savršenom novom čitanju s višeglasjima u refrenu iznad upečatljivih orgulja i zvečećih gitara.
Od 1966. do 1968. Young Rascals/Rascals su imali tri No 1 hita („Good Lovin’“, „Groovin’“ i „People Get To Be Free“) , devet singlova na Top 20 Billboarda, radijske zgoditke „How Can I Be Sure?“, „A Beautiful Morning“, „A Girl Like You“…
Pjevač Eddie Brigati, Felix Cavaliere, gitarist Gene Cornish i bubnjar Dino Danelli i dalje pod imenom Young Rascals 9. siječnja 1967., objavljuju drugi album „Collections“. Bila je to doista mahom kolekcija autorskih brojeva dvojca Brigati – Cavaliere (i jedne Cornishove skladbe) te par covera. Nastupni broj „What Is The Reason“ svojim je dramatičnim i bogatim aranžmanom pokazao odustajanje od garažnog zvuka i iskorak prema blue-eyed soulu bandova poput The Righteous Brothers (s elementima produkcije Motowna ili Phila Spectora) no uz rockerski gitarski solo. Album je donio žešće plesne brojeve poput autorske „I’ve Been Lonely For Too Long“ (kao srodnika Staxovim zgodicima ili recimo hitovima Spencer Davies Group), soul covera „Mickey’ Monkey/Love Lights“ i „Land Of 1000 Dances“ (s onim čuvenim pripjevom „na-na-na-na“ dok u podlozi „brije“ band sto na sat). Slijedile su skladba „Too Many Fish In The Sea“ i „Come On Up“; potonja superiornija mnogim bandovima tog vremena poput Deep Purple koji su zvuk temelji na ravnopravnom partnerstvu orgulja i gitare… „Bili su to najbolji plesni brojevi jednog bjelačkog banda“ kako je to zapisao jedan oduševljeni kritičar. Ništa slabije nisu bile ni soul balade „Since I Fell For You“, odlična i posve neobična verzija „More“ (znane teme iz filma „Mondo Cane“)te autorska „Love Is A Beautifiul Thing“ kao još jedna kombinacija blue-eyed soula i soula Staxa.
U ljeto 1967. izlazi „Groovin’“ kao dokaz nove etape odnosno posvajanja psihodelije koja će eksplodirati na slijedećem albumu. Bio je to posljednji album objavljen pod imenom Young Rascals jer na slijedećima band koristi ime The Rascals ali i najbolji album u diskografiji banda. Ne zbog onih osam singlova koji su imali uspjeha na rang listama (a naslovni broj bio i No 1) već zbog savršenog spajanja novih utjecaja – psihodelije i latino začina – sa svim starim odlikama. Recimo, „Find Somebody“ i moćna „You Better Run“ je povratak na garažni zvuk (i te kakav!) no sa psihodeličnim okusom, mantričkim ponavljanjem gitarske fraze i (za psihodeliju tako tipičnom) fuzz gitarom. Uvodna „A Girl Like You“ bila je blue-eyed soul broj s puhačima ali i kalifornijskim vokalnim višeglasjima koji su u prostor The Mamas & The Papas odvukli i zaraznu „I’m So Happy“ s akustičnim gitarama, višeglasjima te puhačima i podsjećanjima na Spectorov „wall of sound“. „Sueno“ je – baš kao i kod Josea Feliciana – folky psihodeliju zbrojio s latino ritmovima (i gitarom), „How Can I Be Sure“ (uz naslovni broj najpoznatija skladba albuma) posegnula je i za a la parisiene štihom s gudačima i harmonikom a „If You Knew Her“ ušla u prostor psihodelijom ozračenih Buffalo Springfielda… Izvrsna Cornishova balada „If Don’t Love You Anymore“ mogla bi se lijepo nasloniti na „And I Love Her“ Beatlesa, „A Place In The Sun“, jedan od nekoliko covera na albumu, odvučena je iz prostora izvornog Motownovog zvuka u pop vode blue-eyed soula a zaključna „It’s Love“ fascinantna je razrada izvornika Leonarda Bernsteina pretvorena u gospelom ozračen psihodelični soul/latino broj s flautom gosta Huberta Lawesa.
Skladbi „Groovin’“ pripada posebno mjesto. Cavaliere i Brigati su je osmislili u lijenom grooveu inspiriranom afro-cubanom uz uporabu konga i s „kubanskim“ basom te usnom harmonikom koja je, zajedno sa snimkom ptica, davala „touch“ folky psihodelije.
Album „Once Upon A Dream“ objavljen je u veljači 1968. a nadahnut podjednako prethodnikom te psihodelijom sa „Sgt. Pepper“ Beatlesa kao podlogom na koju su Rascalsi dodali svoj blue-eyed soul i jazzy začine. Stilski zaokret je pratilo i daljnje autorsko sazrijevanje i ambicije benda koji potpisuje i sve sofisticirane aranžmane te produkciju (ruku su im dali znani maheri tonski majstor Tom Dowd i aranžer Arif Mardin) što album čini posve zaokruženim autorskim projektom. Pod utjecajem „Sgt. Peppera“ ovo je prvi dugosvirajući projekt Rascalsa koji nije zamišljen kao kolekcija odličnih singlova već kao cjeloviti album/projekt pa je sa albuma skinut samo jedan singl – veličanstvena „It’s Wonderful“.
