Na današnji dan 28. prosinca 1950, rođen je Alex Chilton. Karijera Alexa Chiltona odvijala se u tri zasebne etape: s Box Topsima u prvoj fazi djelovanja u šezdesetima, s Big Star kao utemeljiteljima melodioznog power popa sredinom sedamdesetih, i samostalnim djelovanjem u kasnijim godinama.
The Box Tops su karijeru započeli kao Ronnie & The DeVilles, a uz pomoć producenta Danna Penna već prvim singlom »The Letter« dosegli su rang liste. Uspješno su kombinirali blues, južnjački soul s etiketa Stax i Hi s pop-rock stilizacijama Beatlesa koje su ozračile vokal Alexa Chiltona . Njemu su producenti Chips Moman i Dann Penn ubrzo pridružili studijske glazbenike koji su davali snimkama specifični zvuk »deep soula«. »The Letter – Neon Rainbow« iz 1967. prvi je album Box Topsa i – s izuzetkom skladbe »The Letter« – u cijelosti su ga odradili studijski glazbenici. Album »Cry Like A Baby« iz 1968. dao je naslovnu hit temu, ali i skladbe koje su bile temeljene na spajanjima britanskog popa i južnjačkog soula. Blijedi »Non Stop« objavljen je iste godine, a na albumu se prvi put, kao dokaz autorske krize Penna i njegovog partnera Spoonera Oldhama, javlja Chilton sa svojom skladbom »I Can Dig It«. Zaključni album Box Topsa bio je »Dimensions« iz 1969. s naslanjanjima na manir Animalsa no unatoč uspješnicama poput »Soul Deep«, covera Dylanove »I Shall Be Released«, »I Must Be The Devil« i »Happy Song«, grupa se razišla. Chilton je pak 1971. za kratko okupio novu postavu, a godinu kasnije utemeljio Big Star.
Utjecajni, no podcijenjeni, Big Star osnovali Chilton i gitarist/pjevač Chris Bell nastojeći objediniti najznačajnije elemente britanskih grupa iz šezdesetih, posebice melodioznost Beatlesa, riffove i žestinu ranih Who i Kinksa ali i nasljeđe Byrdsa te senzibilitet sedamdesetih.
Nastupni album »#1 Record« objavljen 1972. bio je pun pogodak i jedan od najboljih debuta tog vremena na kojemu je utemeljen novi power-pop žanr sa zaraznim melodijama i zvečećim gitarama te uspostavljen obrazac pjesme za kojim će kasnije posegnuti i R.E.M. ili Replacements… Ipak, unatoč podršci kritike, album je slabo prošao na tržištu zbog nekompetentnosti diskografske kuće Ardent i njihove loše distribucije.
Nezadovoljni prodajom albuma te uz otvorene sukobe Chiltona i Bella, koji je napustio grupu 1972., Big Star objavljuju 1973. »Radio City«. Albumom je očekivano dominirao Chilton te rokerski zvuk. »Big Star 3« izlazi 1975. kao samostalni Chiltonov projekt i pravo je remek-djelo njegove autorske i izvođačke poetike.
Bell, koji je neuspješno pokušavao nastaviti samostalnu karijeru, pogiba 1979. u automobilskoj nesreći, a 1993. Chilton i bubnjar Jody Stephens ponovno okupljaju grupu s pridošlicama Jonathanom Auerom i Kenom Stringfellowom iz Posiesa te snimaju koncertni album »Columbia: Live at Missouri University«. Njime nakratko podsjećaju novu publiku na golem značaj power popa Big Stara. Novi album iste postave »In Space« uslijedio je 12 godina kasnije no skladbe koje je napisao Chilton bile su bliže njegovim samostalnim albumima nego li materijalu s »#1 Record«. Duh Big Stara s njihovih najboljih albuma mnogo se više osjećao u skladbama dvaju pridošlica – poput teme »Lady Sweet« – te u Stephensovim brojevima »Best Chance We’ve Ever Had« te »February’s Quiet«.
Samostalna Chiltonova karijera imala je iste hendikepe i ograničenja kao i dvije prethodne inkarnacije. Naime, nadahnut skladatelj i iznimni glazbenik koji je s Box Topsima i Big Star utjecao na mnoge, pa i na kultna imena američke i britanske produkcije poput spomenutih Replacementsa i Teenage Fancluba, Chilton je i na samostalnim albumima pokazivao raskoš talenta i nepredvidljivost svojih raspoloženja uvjetovanih i problemima s alkoholom.
Kaotični »Bach’s Bottom« snimio je 1975., u vrijeme intenzivnog snimanja svojih i produciranja tuđih opskurnih albuma na različitim mahom nezavisnim etiketama, a 1980. potpisuje i »Like Flies On Sherbert«, album s eksperimentalnom garažnom produkcijom na samom rubu slušljivosti… Početkom osamdesetih, Chilton se iznanada oglasio u New Orleansu radeći nekoliko projekata posve ozračenih R&B-jem. Materijal s »Feudalis Tarts« (1985.), »No Sex« (1986.) i »High Priest« (1987.)
EP-ja zbrojen je 1990. na albumu »Black List«. U vrijeme objavljivanja izvornih EP-jeva Chilton je okupio grupu i intenzivno svirao u američkim i europskim klubovima kombinirajući vlastiti autorski materijal s R&B coverima. Na zahtjev publike Chilton – koji se preselio u New Orleans – 1993. na kratko je oživio Big Star. Album »Cliches« iz 1994. bio je projekt covera iz četrdesetih i pedesetih (mahom romantičnih balada) koje je snimio samo uz pratnju akustične gitare.
»A Man Called Destruction« iz 1996. uspješna je kombinacija novih skladbi i manje poznatih covera ranog rock and rolla i R&B-ja a »Cubist Blues« iz 1996. (snimljen u Ardent studiju u suradnji s Alanom Vegom iz Suicidea i Benom Vaughanom) sjajan »uvrnuti« i eklektičan album. »Set« iz 2000. donio je osrednji autorski materijal i standarde. Godinu dana nakon objave odličnog box seta »Keep An Eye On The Sky« na etiketi Rhinoa (kojeg doma svako malo zavrtim!) Alex Chilton je preminuo 17. ožujka 2010. godine.
