Unatoč negativnoj kampanji i bujici govora mržnje tvrtka Incognito Agency d.o.o., organizator koncerta Bajage i Instruktora zakazanog za petak, 1. kolovoza u Malom rimskom kazalištu u Puli, potvrdila je da će se koncert ipak održati. Pored ostalog u priopćenju su kazali: „Najodlučnije odbacujemo sve insinuacije da je g. Momčilo Bajagić Bajaga (rođen u Bjelovaru) u svojoj karijeri sudjelovao u bilo kakvom obliku poticanja na mržnju, nasilje ili podržavanja agresije.
Momčilo Bajagić, kao autor i izvođač s više od četrdeset godina karijere, uživa dugogodišnju reputaciju umjetnika miroljubive i tolerantne orijentacije, čija glazba okuplja publiku diljem regije i šire. Njegovo stvaralaštvo nikada nije bilo platforma za podjele, već prostor za zajedništvo, emociju i univerzalne poruke ljubavi, života i nostalgije.“ Posve točno.
https://youtu.be/YHo7BBzyKUQ?si=Zs2lk-rSSsMjLAmt
Da je Bajaga „crvena krpa“ za sve hipertrofirane desničarske likove nije nikakva novost. I sam dobro pamtim onaj bačeni suzavac tokom Bajaginog koncerta na splitskim Bačvicama (u ljetnom kinu) ali i kašnjenje koncerta u Širokom brijegu nakon dojave o postavljenoj bombi. Nisu to bili jedini pozivi (uz prijetnje) na bojkot Bajaginog nastupa u Hrvatskoj, Dapače, ponavljaju se svaki put kad se koncert ili turneja najave. Stoga je i najavljeni koncert na Kawa festu u Solinu “zbog sigurnosnih razloga” (čitaj: prijetnji) otkazan.
Zašto?
Ima jedna urbana legenda o liku koji je, usred nacionalne vrućice “maspoka” 1971. na zidu velikim slovima ispisao ŽAP. Sukladno onome da “OZNA sve dozna” a da je “UDBA kao sudba”, nevoljnika su brzo identificirali, uhitili, izveli na sud i opalili mu impresivnu zatvorsku kaznu. Ništa čudno zna li se da se na sudu branio tvrdnjom da tri velika slova koja je našarao nisu značila Živio Ante Pavelić već – pazi sad – živio auto put. Na spomenutu “žapovsku” epizodu i “maestralnu” obranu optuženika, i ovih me dana podsjetila ne samo trajna obrana ZDS kao legitimnog pozdrava-pokliča Domovinskog rata koji nema nikakve veze s NDH-zijom već i frka oko Bajaginog nastupa u najljepšoj nam našoj. Jer, kao i u slučaju mnogih drugih gostovanja s „krive strane Drine“ u istom tragikomičnom prostoru obrane neobranjivog su već uobičajene prozivke o koncertnoj srbizaciji odnosno balkanizaciji našeg uljuđenog europskog prostora. Baš kao da su Bajaga ali i face koje višekratno pune domaće arene krive za šugavi hrvatski pseudo-šlageraj, imbecilne domaće filmove i zatupljujuće sapunica, za petparačke knjižuljke i za, suštinski tragikomičan, “seleb” sistem koji sustavno propagira “niske vrhunce”. Jer, nerijetko e čuje, to nije estradno poduzetništvo (istog tipa kao i nastupi „naših“ u Srbiji) već projekt kojim se kad već to nije uspjelo vojnom silom, nastoji rastočiti i hrvatske tradicijske vrijednosti i stoljetnu europsku uljudbu hrvatske čeljadi. Jer, kako dobro znamo, srpsko đubre je opasnije a i više zaudara od hrvatskog smeća.
Naravno idiota ima svuda, baš kao i ubojica, kriminalaca svih boja, rasista, šovinista i potencijalnih, ili već “realiziranih”, ratnih zločinaca. U Hrvatskoj baš kao i drugamo. U Hrvatskoj naravno ima i onih koji mrze Srbe, Židove i Cigane te onih koji bi rado pretukli pedere. Baš kao što u Beogradu i Srbiji žive oni koji mrze svakog Hrvata i Šiptara ili bi – eto jedne srb-hrv konstante – s guštom našaketali i iscipelarili lezbe i pedere.
No zdravlje društva, države ili lokalne sredine, ne mjeri se brojem „bolesnika“ već prije suvislim i sustavnim rješenjem uzroka bolesti“. A njeni su hrvatski simptomi sve očitiji jer ZDS se – bez sankcioniranja – čuo i u Saboru. Posljedica je to politike žmirenja na ustašluke koja je obilježila devedesete i trajno nastojanje revizije povijesnih činjenica te, naravno, njena novodobna „ekstenzija“.
Da se razumijemo: ne postoji selektivna (kako za koga) demokracija niti selektivna (kako za koga) ljudska prava. Pa radilo se o Bajagi i njegovom pravu da nastupi u Malom rimskom kazalištu ali i Marka Perkovića Thompsona da nastupi u pulskoj Areni.
