Na današnji dan 4.lipnja 1977. The Jam objavili prvi singl

Karijeru su započeli svirajući covere mod standarda i R&B-ja šezdesetih u lokalnim klubovima, a 1976., kada mnogi punkeri tek započinju držeći – kako je tada propagiralo i neslužbeno punk-glasilo »The Sniffin’ Glue« – da su »tri akorda dovoljna za band«, bili su već i grupa s bogatim repertoarom i vlastitim autorskim materijalom. Žestoki koncerti i skladbe u kojima su se miješali utjecaji ranih The Who i Kinksa, ali i energija Sex Pistolsa, priskrbili su im kultno sljedbeništvo. Album prvijenac »In The City« kod dijela kritike proglašen je tek zagovorom mod-revivala, a Jam kopijama The Who, no album je ipak dao naslovnu temu kao hit-singl i još nekoliko solidnih brojeva. Teme poput »Bricks and Mortar« i »Away From The Numbers« karakterizirala je punkerska energičnost i hard-rock riffovi kao pozajmice gitarskog rukopisa Petea Townshenda. Sljedeći »This Is The Modern World« bio je slabiji, no »All Mod Cons« iz 1978. ponovno predstavlja grupu i Paula Wellera u zavidnom izdanju. Wellerovi su tekstovi, naime, bili britki komentari o show-businessu kao u »To Be Someone…«, pronicljiva zapažanja britanskog društva u skladbama »In The Crowd« i »A Bomb On Wardour Street« te žestoke političke kritike. Najbolji primjer bila je skladba »Down In The Tube Station At Midnight«, koja je govorila o antiimigracijskoj britanskoj rasističkoj politici. Album je ujedno svojim eksplozivnim riffovima i Wellerovom brit-pop poetikom potaknuo i pravi mod revival. »Setting Sons« iz 1979. potvrdio ga je kao jednog od najznačajnijih skladatelja na britanskoj sceni, autora sposobnog za intimna promišljanja o iznenadnoj slavi, kritičke opservacije o trajnom britanskom klasnom sukobu, ali i kao skladatelja rafiniranih pop melodija. Album je dao niz zgoditaka poput »Eton Rifles«, »Little Boy Soldiers«, »Thick As Thieves«, »Wasteland«, ali opet i jednu obradu soul standarda, ovoga puta »Heatwave«. »Sound Affects« iz 1980. nastavio je iznimnu seriju. Prethodio mu je megahit »Going Underground«, a sa samoga albuma skinuti su uspješni singlovi »Start!« i 1981. »That’s Entertainmet«. Godinu kasnije Jam su ponovno na vrhu britanske rang liste singlom »Town Called Malice« koji stiliziranim soulom na tragu Motownove produkcije šezdesetih najavljuje album »The Gift«: uspjeli projekt rock-soula snimljen s gostujućim saksofonistom Keithom Thomasom i trubačem Steveom Nicholom. Uslijedila je koncertna promocija albuma, no Weller je najavio odlazak iz grupe. S oproštajne turneje objavljen je koncertni »Dig The New Breed«, a nakon singla »Beat Surrender« – koji je također dospio na vrh rang lista – Jam se razilaze. Weller je osnovao The Style Council, a Bruce Foxton – nakon blijedih solo albuma – priključio se Stiff Little Fingers . »The Jam Collection« dvodijelni je CD s 25 manje poznatih skladbi i B-strana singlica te svojevrsno prošireno izdanje zbirke »Extras« iz 1992. Objavljivanje te kompilacije isključivo Wellerovih skladbi potaknuto je njegovom kultnom pozicijom na britanskoj sceni 90-ih i ugledom jedne od najutjecajnijih figura britpopa. Kompilacija je logičan nastavak zbirke »Greatest Hits«, na kojoj su se, osim zgoditaka s albuma, našle i singl-uspješnice. »Direction Reaction Creation« peterodijelni je box kojim je obilježena dvadeseta obljetnica objavljivanja nastupnog albuma, a osim svih kronološki složenih studijskih snimaka, pridodane su i 22 prije neobjavljene skladbe: alternativne verzije i demo-snimke našle su se na cijelom jednom CD-u.