U 75. godini jučer (22. prosinca) je preminuo Chris Rea.
Rea je karijeru započeo 1973. kao pjevač u grupi Magdalene zamijenivši Davida Coverdalea. Magdalene – koji su promijenili ime u Beautiful Losers – unatoč prestižnoj tituli nove grupe godine u izboru Melody Makera, 1977. se razilazi. Rea pak započinje uspješnu i dugovječnu samostalnu karijeru gitarista-pjevača-skladatelja. Nastupni album »Whatever Happened To Benny Santini?« iz 1978. došao je na Top 50 uspješno najavljen pilot-singlom »Fool If You Thing It’s Over«.
I singl i album utemeljili su maniru kojoj je Rea ostao kasnije vjeran: laid-back gitarski stil blizak J.J.Caleu odnosno Marku Knopfleru iz Dire Straitsa, prigušena atmosfera, opušteni narativni vokal i bluesy stilizacije pop-rocka primjerene za AOR tržište s obje strane Atlantika. Sljedeći albumi »Tennis« (1980.), »Chris Rea« (1982.), »Water Sign« (1983.) i »Wired To The Moon« (1984.) bili su maniristički i osrednje uspješni, no »Shamrock Diaries« iz 1985., na kojemu su se našli i singlovi »Stainsby Girls« i »Josephine«, promovirali su ga kao vrlo uspješno izvođača u Velikoj Britaniji i Europi.
»On The Beach« iz 1986. bio je još uspješniji kao tipičan opušteni i ležeran ljetni pop-rock album. Sljedeći »Dancing With Strangers« iz 1987. dospio je na drugo mjesto britanske rang liste i dao dva velika hit-singla: božićnu »Joys Of Christmas« i »Let’s Dance« – koja je imala i uspješne puhačke aranžmane.
Sljedeći »The Road To Hell« iz 1989. bio je britanski No.1 kao i dvije godine kasniji »Auberge«. Oba albuma bila su uspješan AOR blues-rock, no unatoč komercijalnom uspjehu, kasniji albumi »God’s Great Bannana Skin« (1992.), »Espresso Logic« (1993. ), soundtrack »La Passione« (1996.), »The Blue Cafe« (1998.), »The Road To Hell vol. 2« (1999.) te »King Of The Beach« (2000.) donijeli su samo maniristička ponavljanja ranijih glazbenih rješenja.
Najambiciozniji projekt »Blue Guitars« – box sa 11 CD-a, DVD-om »Dancing Down The Stony Road« te svojim slikama , objavio je 2005. CD-i su donijeli 130 novih Reainih brojeva nadahnutih bluesom te tekstovima u kojima se često spominje vožnja automobilom a podijeljenih u žanrovske cjeline poput country bluesa, električnog Memphis bluesa, teksaškog bluesa, gospel soul bluesa i zvuka Motowna…itd. Godinu kasnije objavljuje i solidni koncertni album »The Road To Hell And Back« a 2008. još jedan box: »The Return Of The Fabulous Hofner Bluenotes«.
Na tri CD-a – a i u kasnijim snimkama na albumima »Santo Spirito Blues« i »Road Songs For Lovers« – Rea je nastavio sa razradama blues tema bilo da se na prvom CD-u naslanjao na zvuk Shadowsa ili pak na laid-back maniru svojih komercijalno najuspjelijih albuma te brojeva s »Blue Guitars«.
