TACOOR
Ćemo ben
Croatia records
Kao osvjedočeni ljubitelj trojstva glazba-iće-piće te autor knjige o pjesmama koje slave hranu („Majko kušaj moju pjesmu“) s veseljem sam zaprimio obavijest (i pozivnicu!) o promociji albuma „Ćemo ben“ u izdanju Croatia recordsa s potpisom istarske družine Tacoor koja će se održati 17. rujna u zagreačlkom Vintage Industrial Baru. Naime uz svirku se priprema i svojevrsna istarska eno-gastro prezentacija.
Porečki Tacoor doduše predstavlja svoj album prvijenac no njegovi članovi nisu „apsolute beginners“ već znana imena koja su se okušala u raznim formacijama (Dogme, Gustafa, Barbara, Cirkusa, JazzIstra Orchestra…)
Svaki od glazbenika u priču je stoga unio i dio svoje poputbine tvoreći transžanrovski hibrid u kojem ima mjesta i za rock, funk, istarski đir i hip hop.
Album tako otvara „Kruha bez motike“ u suživotu reperskog „prigovaranja“, metalnih gitarskih i klavirskih akcenata, jazzy puhača i lijenog kotrljanja podržanog moćnim basom. „Što’š popit“ naglašava puhače i udaraljke uz zgodne zvučne efekte i funk te „dijaloge“ i pjevane dionice vokalista Petre Šugar i Mladena Đakovića. Dakako i zarazan refren iznad robusne gitare i Petrine vokalne arabeske pri kraju broja. Pravi poklon hip hop/funku je „Kud si pošo?“ s jazzy dionicom koja naglašava repetitivnu melodijsku frazu i zarazan plesni groove…
„Tko je tu lud“ vraški je dopadljiva zvučna konstrukcija naslonjena na hip hop kombiniran sa scratchanjem i dramatičnim „pseudo orkestralnim“ upadima, raspojasanom gitarom i „folky“ dionicom koja kao da je doletjela s nekog albuma Dubioza kolekiva a „Zajebačka banka“ lijena tema s nadahnutim promjenama ritma i aranžmana te sarkastičnim tekstom o brutalnoj stvarnosti životarenja pred bankarskim šalterima i telefonskim maltretiranjima “klijenata”.
„Nema se“ rockerski je obojen hip hop raspašoj podebljan puhačima i muško-ženskim vokalom (kao i u „Undo“ na tragu Elementala što, naravno, nije mana već kompliment). „Blame Game“ kreće kao sporovozna tema prije nego li se razigra a onda za kratko raširi u cinemascopu. Dramaturški vješto sklopljen broj ima nekoliko različitih dionica/stavaka bezgrješno sraslih u cjelinu. Takav je i „Meteor“ očekivano obojen „orbitalnom“ zvukovnicom i novim sarkastičnim tekstom na tragu TBF-ovog „Smaka svita“ a „Čeznem da me zezneš“ broj u kojem se u istom glazbenom loncu kuhaju hip hop, hard rock i pompoznost sympho rocka.
„Extremiteti“ kreće kao pop-rock tema s elementima brass rocka zanimljivo sparena sa mrvom funka uz muško-ženske vokalne dionice a na sličnom tragu su i „Hej Mila“ i „Ruke gore“. Potonja s naglašenom gitarom potkoženom funkom ritam sekcije i puhačima. „Gimisom love“ je zgodna parafraza funka u zagrljaju s discom uz duhoviti tekst i gitarsku „žesticu“ a zaključna „Priča se po selu“ upečatljiva slagaljka hip hopa i rocka s novim duhovitim tekstom s jezičavim komentarom hrvatskog političkog partera.
Tacoor su više nego dobodošla pojava na sceni i u niši koju su cementirali TBF, Dubioza kolektiv i Elemental ali i Postolar Tripper i Banda turizma. Potonja će, nimalo slučajno, biti gost Tacooru u Vintage Baru.
