Posljednji snimljen broj bio je znani cover „Twist And Shout“ budući da se prehlađeni Lennon čuvao da mu glas ne pukne već na početku snimanja. „Twist And Shout“ koji je postao hit i klasik, snimljen je iz prvog pokušaja (!) a samo nekoliko brojeva je imalo dodatna snimanja. Recimo, u „A Taste Of Honey“ Paul je naknadno snimio vokal, Lennon je kasnije dodao usnu harmoniku u „There Is A Place“ a George Martin klavir u „Misery“. Cijeli album je, kako je to već bilo uobičajeno, sniman na samo dva kanala: na jednome su bili vokali a na drugome instrumenti.
George Martin je u to vrijeme bio producent na plaći u EMI-ju. U jednom od intervjua prisjećao se trenutka kad je prvi put čuo demo snimke banda kojeg je Epstein neuspješno nudio svim većim londonskim diskografima. „Bile su očajne“, kazao je Martin no nakon što je Beatlese osobno upoznao zaključio je da vrijedi pokušati. „Nisam mislio da su im pjesme dobre“, kazao je, držeći da Lennon i Mc Cartney nisu skladatelji za hitove no mišljenje je promijenio nakon vrtoglavog uspjeha i singlova i prvijenca. Te ostao s Beatlesima sve do „Let It Be“.
Album „Please Please Me“ djeluje i danas apsolutno svježe, savršen u svojoj jednostavnosti ali i uspjelom posvajanju utjecaja i to ne samo u coverima već i u autorskim brojevima. Nevinost i svježina zacijelo su najprikladniji termini za opisivanje prvijenca no teško je ne zamijetiti i refleksije svega što je Beatlese fasciniralo u prvoj formativnoj fazi: rock and roll pedesetih („I Saw Here Standing There“), harmonije i melodioznost vokala ženskih grupa („Boys“, „Misery“) i Everly Brothersa, natruhe rhythm and bluesa („Twist And Shout“), popa („P.S. I Love You“)… Sve to je doprinijelo i kvaliteti ali i uspjehu nastupnog albuma i njegovih najboljih trenutaka.
