Na današnji dan 24. veljače 1975. Led Zeppelin su na vlastitoj etiketi Swan Song Records objavili šesti album – dvostruki vinil „Physical Graffiti“.
Osam novih skladbi (čije je snimanje započelo još u studenome 1973.) zbog formata dvostrukog vinilnog albuma dobilo je i „bonuse“ ranije neobjavljene skladbe s tri prethodna albuma. To je također doprinijelo stilskoj šarolikosti materijala. „Kašnjenje“ albuma odnosno dvogodišnja pauza bilo je posljedica zamora od neprestanih svirki i svjetskih turneja što je najviše frustriralo Johna Paula Jonesa koji je čak pomišljao napustiti grupu. Stoga su – zbog njegove apstinencije od svirki uživo koja je band stavila u mirovanje – neke brojeve kao instrumentalne skice (a pored ostalih i „Kashmire“) snimali samo Page i Bonham da bi ih četvorka u proljeće 1974. razradila i snimila konačne verzije.
Na A strani prve ploče našle su se tri skladbe. „Custard Pie“ je bila tipičan hard-rock broj koji je tokom snimanja nekoliko puta prearanžiran da bi na kraju bila odabrana verzija s Jonesovim Hohnerovim električnim klavirom (gotovo wonderovskim), Pageovom bluesy usnom harmonikom i Pageovom gitarom koja je u solu bila „provučena“ kroz ARP sintesajzer. „The Rover“ je zaostatak iz 1970. nastao u Bron-Yr-Auru. I ova je skladba imala nekoliko verzija: najprije kao folky akustični broj namijenjen „trojki“ a onda kao hard-rock tema.
„In My Time of Dying“ je snimljena uživo uz kasnije dodatke poput slide gitare (koja daje prepoznatljivu notu „arhivskog bluesa“) no glavna karakteristika skladbe su Bonhamove promjene ritma uz iznenadna zaustavljanja i nove početke. Skladba „Houses Of The Holy“ koja je dala ime prethodnom albumu otvorila je drugu stranu prve ploče kao rhythm and blues/blues rock tema uz bok Stonesima uz umetke funka i jazzy akorda. Fankoidnu „Trampled Under Foot“ obilato je začinio Jonesov wonderovsko-hancockovski električni klavir (Hohnerov clavinet). „Kashmir“ koji zatvara B stranu novi je prog-rock klasik Zeppelina s onim dobro znanim dramatičnim uvodom nadahnutim – kao i cijela skladba – indijskom glazbom. Aranžmane s dramatičnim gudačima je ponovo potpisao John Paul Jones.
Drugi vinil počinje temom „In The Light“ s očitim uplivima keltske glazbe te sintesajzerima Johna Paula Jonesa koji je mahom i napisao broj, uz Pageovo sviranje gitare gudalom. Skladba je od onih kompleksnih brojeva s čestim promjenama i tempa i stila uz različite tonove Pageovih gitara i Jonesovih klavijatura – pa i čembala u zaključnim folky dionicama broja. „Down By The Seaside“ je još jedan broj iz Bron-Yr-Aura nastala najprije kao akustičarska tema pod utjecajem Neila Younga a kasnije – na sessionu za „četvorku“ – kao električarska skladba.
Laganica „Ten Years Gone“ je kombinacija instrumentalnog Pageovog broja (s akustičnom gitarom i kasnije nasnimljenom električnom gitarom) i utjecaja britanskog folk-rocka te nešto „robusnijeg“ dijela s uključenim bendom i Plantovim vokalom. Na četvrtoj strani duplog albuma našla se „Night Flight“ snimljena 1971. i namijenjena „četvorci“. Page je broju dao gitarski solo provučen kroz Lesley zvučnike a Jones sveprisutni zvuk Hammond orgulja.
„The Wanton Song“ je ogledni komad hard rocka građen oko Pageoog riffa, „Boogie With Stu“ „džemanje“ s klaviristom Ianom Stewartom nadahnuto skladbom „Ooh My Head“ Ritchiea Valensa a „Black Country Woman“ još jedan zaostatak sa sessiona za „Houses Of The Holy“. Posljednja skladba albuma je „Sick Again“ koja govori o groupiesima koje prate turneje. Dala je odlične gitarske riffove na tragu Keitha Richardsa i bluesy solo te pravu pokaznu vježbu Bonhamovog nenadmašnog bubnjanja.
„Physical Graffiti“ je bio još jedan golemi komercijalni uspjeh te okićen pohvalama kritike pa je na rang liste ponovno dovukao i sve prethodne albume Zeppelina. Uslijedila je naravno još jedna američka turneja i niska senzacionalnih nastupa u londonskom Earl’s Courtu tokom svibnja 1975.
