Priznajem: veliki sam fan Nikole Vranića alias J.R.Augusta te nisam skrivao oduševljenje preslušavajući i pišući o svakom njegovom projektu. Ovaj najnoviji – treći studijski album – na etiketi Croatia recordsa nije nikakva iznimka.
I on u naslovu ima vodu ali i – sad već očekivane i logične – biblijske reference. Jer „duboke vode“ su (i kod proroka Izaije kojeg se spominje kao nadahnuće) prispodoba grdih vremena i zla koje se u njima krije. Duhovnost je pak Vraniću idealan nazivnik za sve teme kojima se na albumu bavi. Ovog puta uz još bogatiju zvučnu sliku i raskošnu produkciju koja poput rukavice od lateksa i poput nove kože obavija sve teme albuma.
„The Exorcist“ otvara album sjajno stiliziranim tangom oplemenjenim orijentalnim uletima (a ono „let me introduce myself…“ kao da vuče na Stonese i „Sympathy For The Devil“) uz upečatljiv narativ te refren koji dodatno naglašava dramatski naboj. „Flying Bird“ je posve drugačija: rasna pop tema s elementima lijenih country/country rock balada a la „Wild Horses“ (dojam podcrtavaju lap steel gitara i benžo) te pozadinskim vokalima.
Klavirska „My Daisy“ vrhunski je komad indie-popa podebljan ženskim vokalom s neupitnim radijskim potencijalom (da ne živimo u vrijeme konfekcijskih formatiranih radija to bi se – unatoč engleskom jeziku teksta – možda i dogodilo).
„Human“ je novi klavirski komad koji kao da je izašao iz kakve špelunke New Orleansa. Ili makar s nastupnog Waitsovog albuma „Closing Time“. „I Need You“ klavirom i atmosferom priziva Beatlese („Let It Be“ ili „Long And Winding Road“) križane s gotovo nabožnim (gospel) pozadinskim vokalima. Baš kao i svojim sporovoznim srednjim dijelom i završnicom inače ritmički razigrana i dramatična „Happen To Things“. „The Misanthropist“ ima nešto i od kabaretske atmosfere Kurta Weilla (uz morriconeovska zviždanja). „Don’t Forget My Love“ je nježna prigušena balada veličanstvene melodije (i raskošne produkcije) koja bi mogla atmosferom biti bliski rođak i Beatlesima u temama poput „Accros The Universe“ ili „Here Comes The Sun“. Također i ovodobnom atmosferski rasplinutom materijalu Polyphonic Spree. „The Great Disease“ je novi biser s radiofonskim potencijalom, zamišljena i odrađena kao maksimalno usporen R&B broj (s odličnim orguljama i saksofonom). Zaključna „Hold On“ je veličanstvena završnica fantastičnog albuma. Projekta koji je apsolutni favorit za album godine!
