ZVONKO ŠPIŠIĆ – Pjesme iz prizemnih ulica (Jugoton, 1970.)
Album prvijenac Zvonka Špišića je trajno odredio kao „šansonjera zagrebačkih ulica“ odnosno Trešnjevke kojoj je posvetio veliki dio svog opusa. Na albumu se naime našla amblematska skladba „Trešnjevačka balada“ koju je Špišić napisao na tekst Drage Britvića te u njoj svojom prepoznatljivom šansonjerskom manirom dočarao osebujan „spleen“ svoje zagrebačke četvrti kojoj je tematski ostao vjeran cijeloga života. Nastupni album je i najbolji Špišićev diskografski materijal iako je u svim fazama svog šansonjerskog djelovanja (uključujući i takozvani „dalmatinski ciklus“ sa pjesmama za Splitski festival zabavne glazbe) pisao i izvodio skladbe zavidne kvalitete. Prvijenac se naime može nazvati antologijskim projektom jednoga od utemeljitelja “zagrebačke škole šansone“ zbog barem sedam antologijskih brojeva koji su se našli na njemu. Tema „Milioner“ koja otvara album sjajan je spoj raskošnog „američkog“ revijskog aranžmana po uzoru na big bandove te osebujnog šansonjerskog izričaja. „Kockar“ koja slijedi za njim je na sličnom tragu uz vješto kombiniranje dramatičnih aranžmana i lirskih dionica s klavirom i gudačima koji idealno liježu uz Špišićev vokal i tekst. „Vrata ruža“, „Noć klauna“, „Ostani“ nastavlja niz skladbi u kojima (kao i na ranim Dedićevim albumima) bezgrešno srastaju „festivalska“ šlageristika i šansonjerski iskaz dok „Marš čokoladnih vojnika na 9.cesti“ u glazbenu priču unosi i dašak kabarea. „Partija karata“ je neprijeporni antologijski zgoditak šansonjera Špišića s lijenim jazzy aranžmanom Nikice Kalogjere. Za kraj albuma su ostavljene još dvije dvije izvanvreme teme. „Čovjek bez šešira“ kao lepršav i duhovit šlager sa zaraznim refrenom i „hollywoodskim“ aranžmanom te nježna „Takav je dan pomalo svečan“ kao atmosferska balada.
OLIVER DRAGOJEVIĆ – „Malinkonija“ (Jugoton, 1977.)
Album „Malinkonija“ jedan je od značajnijih albuma u povijesti hrvatske zabavne glazbe. Bio je složen po američkom diskografskom načelu albuma/kolekcije provjerenih hitova, pa ne čudi što je u startu bio uspješan na tržištu. Prodan je u više od 250 tisuća primjeraka, odnosno, po tadašnjim diskografskim uzusima, bio je peterostruko „zlatni“. ” Zna li se da su se na albumu našli hitovi iz 1976. i 1977., dviju sezona koje su bile veoma dobre za dvojac Runjić–Dragojević, uspjeh albuma na kojem se našlo deset provjerenih hitova bio je zajamčen. „Malinkonija“, „Galeb i ja“, „Prva ljubav“, „Romanca“, „Što učinila si ti“, „Skalinada“, „Našoj ljubavi je kraj“, „Ako izgubim tebe“, „Nedostaješ mi ti“ te „Na kraju puta“ bile su festivalski zgodici potvrđeni nagradama na Splitskom i Zagrebačkom festivalu, Karnevalfestu i Šlageru sezone ali i – što je presedan i u razmjerima globalne diskografije – skladbe koje su činile pravi „greatest hits“ ili „best of“ pjevača ostvaren već drugim samostalnim albumom! Potom album je donio „meka srastanja“ oba pola Oliverove estradne karijere. S jedne strane šlagerske pop pjesme („Prva ljubav“, „Što učinila si ti“, našoj ljubavi je kraj“…) kopjima je mogao računati na naklonost šire publike te Runjićeve „dalmatinske šansone“ („Malinkonija“, „Galeb i ja“, „Romanca“, „Skalinada“) koje su bile ključne za laskavu titulu „kozmičkog Dalmatinca“. Uzgred rečeno, album je imao i veoma zanimljiv (inovativan) omot „kućnoga“ Jugotonovog dizajnera Ilije Ivezića, te, što je bila rijetkost u zabavnoj glazbi, podužu bilješku-esej Dražena Vrdoljaka na poleđini albuma. U njemu se našla i rečenica koja je obilježila Olivera i njegovu ukupnu karijeru: „Balada „Galeb i ja“ upućuje Dragojevića na trag kozmičkog Dalmatinca“.
