Vladimir Mihaljek Miha je bio poslovično pun ideja širom otvorenih očiju gledajući što se događa na globalnoj rock sceni. „Otac“ super grupe Time, tvorac „Adriatic Showa“ – sjajnih ljetnih nastupa najznačajnijih domaćih rock bendova uzduž jadranske obale – domislio je i projekt „Kongres rock majstora“. Zamišljen je kao smotra najboljih rock gitarista što je formula koja se u svijetu rabila i prije i poslije koncerta u zagrebačkom Domu sportova. Uzgred rečeno 19. travnja 1989. u ljubljanskom Tivoliju na europskoj turneji pod nazivom „Night Of The Guitar“nastupila su velika svjetska gitaristička imena poput Robbiea Kriegera, Lesliea Westa, Randyja Caliofornije, Pina Danielea, Petea Haycocka, Andyja Powella, Teda Turnera, Phila Manzanere, Jana Akkermana…
„Kongres rock majstora“ održan 20. veljače 1975. Predstavio je Gorana Bregovića, Radomira Mihajlovića Točka, Želimira Kovačevića Pesa, Vedrana Božića, Josipa Bočeka, Miodraga Batu Kostića, Dragog Jelića, Krešimira Šoštara, Petra Veri Gorjupa i Veselog Oršolića. Koncert je kasnije iznjedrio i istoimeni diskografski projekt: dvostruki album na kojem je svaka strana vinila pripala jednom od četvorice odabranih gitarista: nezaobilaznom Goranu Bregoviću koji je nakon zapanjujućeg uzleta Bijelog dugmeta postao velika zvijezda, Vedranu Božiću iz kultnog Timea, Josipu Bočeku (negdašnjoj gitarističkoj zvijezdi Dinamita a potom Korni grupe) te Miodragu Bati Kostiću iz YU grupe. Svi odabrani gitaristi su stigli u pratnji svojih pouzdanih suradnika. Brega s Bijelim dugmetom kojima se u antologijskoj izvedbi „Ima neka tajna veza“ pridružio i Mato Došen te Zagrebački gudački kvartet, Vedran sa tadašnjim članovima Grupe 220 basistom Nenadom Zubakom i bubnjarom Pikom Stančićem ali i „tajmovcima“ Dadom Topićem i Pecom Petejem, Boček uz „kornijevce“ bubnjara Vladimira Furduja i basistu Bojana Hreljca kojima su se priklljučili Sloba Marković i Saša Ilić a Bata Kostić uz sudrugove iz YU grupe – bubnjara Rašu Đelmaša i basistu Žiku Jelića.
Novo remasterirano izdanje albuma s etiketom Croatia recordsa ima sve vrhunske odlike prethodnih antologijskih reizadanja: remastering Gorana Martinca u studijima Croatia recordsa te rezanje u londonskom Abbey Road Studios. Zna li se da je riječ o manje-više zaboravljenom i diskofilima teško dostupnom vinilu, „Kongres rock majstora“ je prava blagovijest za kolekcionare. Pače i reprezentativan dokument o bitnom isječku domaće rock povijesti. Naime, sva četiri gitarista su „na ti“, odnosno u dosluhu, s tadašnjim svjetskim rock kurentima. Točnije s prog rockom u kojem su i nezaobilazni elementi hard rocka.
Najpoznatiji broj na albumu je svakako verzija „Ima neka tajna veza” s Bregom i cijelim bandom u top formi. Bregović – koji je bio manje prepoznat kao vrsni gitarist (naslonjen na Jimmyja Pagea) već prvenstveno kao autor – dao je bitan obol u dugmetovskoj „I kad prođe sve pjevat ću i tad“. Pokazujući u njoj da je jednako vješt u discipliniranim akcentima repetitivnog riffa kao i u akustičarskoj (folkom okađenoj) „Minijaturi za moju majku“ te „nagruvanoj“ „Znam za jedno tiho mjesto“ s funkoidnim začinom (i podrškom orgulja na tragu „I’m A Man“) i odličnom gitarskom solo dionicom „pageovskog“ timbra.
Vedran Božić se predstavio “Shuffleom“; temom koja je i svojevrsna poveznica između negdašnjih Wheels On Fire i današnjih Vedranovih Rock Mastersa. I danas mi najdraži od svih domaćih gitarista Božić je svoj maštoviti i eksplozivni hard rock iskaz potvrdio i u skladbama „Najbolji drug“ te „Da li čuješ“ (uz vokal Dade Topića).
Josip Jozo Boček u pop-rock stilizaciji (tipičnoj za Korni grupu) „Bez nas , za nas, u sebi“ svojim je gitarskim radom broj podigao na višu razinu. Uz Božića moj omiljeni gitarist sedamdesetih bljesnuo je u odličnom funkom okađenom instrumentalnom „Dinamitu“ sa fascinantnim brzoprstim solom te – uz Dadin vokal – u baladi „Zakletva“. Miodrag Bata Kostić je u ne baš maštovitoj poskočici „Rock’n’Roll“ pak pokazao da je rasni rock gitarist a u slagalici „Teenager“ podastro nabrijan eksplozivni solo tipičan za tadašnji opus YU grupe. Skladba „San“ (kao i „Tvoj put“) je pak usidrena oko njegovog riffa dograđenog novim furioznim solom.
„Kongres rock majstora“ je naprosto reprezentativan diskografski uvid u domaće predpunkerske i prednovovalne sedamdesete.
